Kamo sreće da su zadnje dvije godine moga života bile samo ružan san. Zapravo, sada kada se prisjećam, tako mi i izgleda, kao bunilo, nesvjesnost, nedostatak zdravog razuma i prosuđivanja. Samo, što se iz tog sna, kada sam se probudio, zatekao sam potpuno pometnju i velike probleme.
Imao sam sretan brak. Nikada sa suprugom nisam imao nekih trzavica i većih problema. Sva naša pažnja bila je usmjerena na djecu i kako njima obezbijediti normalne uslove za život i stabilnu budućnost. I, u tome smo uspijevali. Čak smo mogli pomagati i našim roditeljima.
Ali, đavo nam nije dao mira. Polako je tinjao u nama i rušio nam sreću. Ne sjećam se trenutaka kada je sve počelo, ali sam prve probleme primijetio kada smo prije dvije godine išli na ljetovanje u Neum. Proveli smo deset uistinu finih dana. Uživali smo. Nikada nam ljepše nije bilo. Prvo jutro poslije povratka kući donijelo je nevolje.
Moja supruga se žalila na glavobolju a djeca su bila previše nervozna. Pripisivao sam to umoru od puta, promjenama boravka, starim obavezama… Kako sam uopće mogao tada i posumnjati da se radi o crnoj magiji, osnosno sihiru, da smo prilikom ulaska u stan prešli preko mrtvačke zemlje koju je neko postavio ispred naših ulaznih vrata?
Ni ja nisam ostao pošteđen. Bio sam jako nervozan i nisam se toga dana nikako mogao koncentrisati pri običnom razgovoru s prijateljem. Čak smo se i posvađali. Svađe i prepirke postale su moja svakodnevnica.
Svi smo u kući režali jedni na druge. Nemir i nesloga su nas obuzeli. Skoro smo prestal da razgovaramo. Sitnica je falila da između nas bukne pravi rat. Supruga i ja više nismo mogli da smislimo jedno drugo. Nismo primjećivali da se sve desilo preko noći, da imamo sve uslove za sreću.
Poslije se u meni javila sumnja kako me supruga vara, i snovi su mi bili takvi. To nije moglo da vodi dobru. Na kraju, supruga me napustila. Djeca su mi okrenula leđa, a ja sam se počeo opijati. Uskoro sam postao poznata pijanica. Mrzio sam sve i nikoga nisam mogao podnijeti u svojoj blizini.
Ludio sam. Više nisam mogao ni na posao. Stalno sam bio na bolovanju. Samo Bog zna šta bi se desilo da moj stariji brat nije priskočio u pomoć. Kako sam se osjećao, sigurno bih napravio samoubistvo. Kontaktirao je iscjeliteljku Vidovitu Rabiju, koja mu je savjetovala da dođu do Doboja. Međutim, brat me nije mogao ubijediti niti savladati pa je Rabija došla do Orašja.
Odmah po ulasku u dvorište, Rabija je vrtila glavom, a nešto je poluglasno učila, kasnije mi je rekla da su to Kur’anske molitve. Učenom vodom je prskala dvorište, kuću, svaku sobu a nas natjerala da se okupamo tom vodicom.
“Vi ste magiju skoro svakodnevno unosili ukuću, ali ona nije postavljena nigdje pod krovom” – kazala je Rabija, te uputila mene i brata da pogledamo dvorište, naročito cvjetnjak ispred kuće. Mi nismo pronašli ništa sumnjivo, a onda je Rabija krenula. Kao da joj je neko kazao gdje da počne kopati zemlju u cvijetnoj stazi pored ulaza u kuću.Pored astera, kojeg je mojoj supruzi dasrovala komšinica, je iskopala smotuljak, a u njemu kosa, nokti, ljuska jajeta, kosti, perje….
“Glavom platila. Ovo je zlo je “posijano” u vašem dvorištu” – govorila je Rabija, a onda je sve to uzela, spalila I rekla mi da odnesem i bacim u Savu.
Vidovita Rabija je bila zaprepaštena količinom crne magije koja je napravljen da me rastavi supruge. Ali, njeni tretmani bili su jači od svakog zla. „Očistila“ je i mene i kućustan. Odmah sam se stabilizovao, a kroz nekoliko dana stigla je i supruga sa djecom. I njima je Rabija odradila tretmane. Svima nam je dala hamiajlije zaštitnice. Sloga i mir su se vratili, ali ostat će bol i ožiljak zbog zlobnika.
Vidovita Rabija važi za jednu od najsposobnijih i najuspješnijih iscjeliteljki u regiji. Njen kontakt telon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal/MARKETING)
