Pratite nas

Sudbine

U Bosni se isplati biti lopov: RAZBOJNICI UHVAĆENI U STANU, RANILI ČOVJEKA, A SAMO JEDNOM ODREĐEN PRITVOR

Published

on

Pravu dramu preživjela je četvoročlana porodica Hotić, mladi supružnici i njihovo dvoje maloljetne djece, kada su im u stan provalila dva maskirana razbojnika u namjeri da ih opljačkaju.

Dogodilo se to u zgradi koja je smještena u Naselju 17. krajiške brigade, a prema riječima Alena Hotića, usred noći probudila ga je supruga i rekla mu da se čuje lupanje na vratima, piše Dijaspora.

“Odmah sam ustao iz kreveta i krenuo prema izlazu i tada sam ugledao maskiranog muškarca s pištoljem u ruci. Iza njega je stajala još jedna maskirana osoba, preko lica imali su crne čarape. U trenutku kada sam krenuo prema naoružanom muškarcu, on je u mene pucao iz pištolja”, priča Hotić.

Dodaje kako je potom osjetio bol u predjelu stomaka, te shvatio da se radi o plinskom pištolju. Kaže kako se uhvatio u koštac s naoružanim razbojnikom, a da se drugi nije miješao.

“Ovaj drugi je govorio da me onesvijesti i da traži novac. Nekako sam se uspio nositi s napadačem, pri čemu mi je on zadao nekoliko udaraca, ali i ja sam njemu”, prisjeća se Hotić.

U međuvremenu, buka je probudila druge stanare, a u pomoć Hotićima potrčao je Amir Jusić, čiji se stan nalazi sprat ispod.
“U trenutku kada sam se penjao uz stepenice, mimo mene su protrčale dvije maskirane osobe. Okupili su se i drugi stanari, pa smo pomogli Alenu”, prepričava Jusić dramatične događaje.

Slučaj je odmah prijavljen policiji i svega nekoliko sati kansije četiri lica osumnjičena za napad su uhapšena.
Kako saznajemo, radi o osobama koje su odranije poznate organima reda.

“Slobode su lišeni A.A., T.T., S.K. i R.S. Nakon završene policijske obrade nadležnom tužiocu predat je izvještaj o počinjenom krivičnom djelu razbojništvo. Tužilac je Općinskom sudu uputio prijedlog da se licu R.S. odredi pritvor”, kaže se u saopćenju.

Dalje se navodi kako je policija prijavu o napadu dobila putem telefona, te da su u stanu zatekli supružnike i dvoje maloljetne djece.
“Suprug A.H. imao je vidnu povredu glave u predjelu arkade. Na lice mjesta potom je stigao dežurni istražitelj sa kriminalističkim tehničarem i napravljen je uviđaj. Utvrđeno je da su dva nepoznata lica uz upotrebu fizičke sile nasilno provalila ulazna vrata stana u kome živi četvoročlana porodica i napala A.H. udarajući ga i tražeći novac.

U brutalnom fizičkom napadu jedan od razbojnika koristio je plinski pištolj i vlasniku stana pucao u stomak nanijevši mu povredu u vidu opekotine. Kako su dvojica komšija na donjim spratovima zgrade čula galamu i povike u pomoć, krenula su da pomognu i to je vjerovatno natjeralo nasilnike da pobjegnu iz stana”, navodi se u saopćenju. (Naj potal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending