Ljekar Džejms Hemblin koji je izjavio da se pet godina nije okupao uzburkao je javnost u 2020. godini. Međutim, mlad i perspektivan doktor čvrsto stoji iza svojih stavova, jer kako kaže nekorišćenje agresivnih sredstva za kupanje promijenilo mu je miris i kvalitet kože.
“Kada kažem ljudima da pet godina nisam koristio sapun niti se tuširao, obično se zgroze. Naravno, sve to se dešavalo usred pandemije pa su kritike sa kojima sam se suočavao bile još gore. Naravno da sam i prije pandemije, u toku nje, kao i sada, redovno prao ruke. Na kraju krajeva, ja sam ljekar na Jejlovoj školi javnog zdravlja, van pameti bi bilo da ne perem ruke – kaže ovaj 37-godišnjak.
Međutim, njegov pristup tuširanju i kupanju je, kaže, minimalistički.
“To se sve dešavalo postepeno. Nakon što sam se preselio iz Kalifornije u Bruklin, gdje sam pokušavao da otpočnem karijeru spisatelja, neophodno mi je bilo da uštedim vrijeme, novac i prostor. U isto vrijeme, uronio sam u nauku o mikrobiomima i zainteresovao se i za to – kaže on.
Mikrobi su ključni u održavanju ljudskog zdravlja. Ima ih mnogo, a mnogi od njih štite nas i od autoimunih bolesti. Zbog toga je sve više ljekara koji dižu glas i upozoravaju da se čovječanstvo danas pretjerano često i detaljno kupa agresivnim sredstvima.
“Stigmatizacija tjelesnih mirisa je počela kao marketinška strategija jednog proizvođača sapuna iz dvadesetih godina prošlog vijeka. I zaista, njima se u tom periodu učetvorostručio prihod, a cijeli vijek kasnije mi i dalje strepimo da li će neko onjušiti da smo ljudi. Nikad u životu ljudi nisu bili čistiji i mirišljaviji – kaže ovaj ljekar.
“A uz nas sve mirišljavije, sve je više slučajeva akni, ekcema, psorijaze i sličnih autoimunih bolesti. A najgore od svega je to što se fokusiramo samo na otklanjanje mirisa – sva istraživanja pokazuju da, iako se peremo više nego ikad, ruke i dalje ne peremo kako treba, a to je najbitnije – poručuje Hemblin.
On je, kaže, tako probao da eksperimentiše sa smanjivanjem sapuna i deterdženata koje koristi.
“Kako sam ih koristio sve manje i manje, manje su mi i trebali. Koža mi je postala manje masna, ekcem je počeo da se povlači. Istina je, ne mirišem na lavandu, ali takođe sam se riješio i onog smrada luka koji sam imao na početku ispod pazuha, kada sam tek prestao da koristim dezodorans. Sada mirišem kao ljudsko biće. Današnji ljudi smatraju da svako ko ne miriše na parfem nije čist. To prosto nije istina – kaže on.
“Počeo sam da primJećujem i da tJelesni mirisi imaju veze sa mnogo toga. Recimo, kada sam pod stresom, znoj mi miriše neprijatnije. Mirisom komuniciramo i sa ljudima. Iako toga nismo svJesni, prirodni mirisi su ono što nas privlači ili odbija od pojedinih ljudi – kaže Hemblin, a navodi i primJer svoje koleginice koja se dugo borila sa aknama i isprobala je, kaže, svaki mogući tretman.
“Znate li šta joj je jedino pomoglo? Kada je izbacila sve iz upotrebe – probala je i antibiotike i kontraceptivne pilule, i još mnogo opasnih tretmana koji imaj ozbiljne moguće poslJedice. Tek kada je prestala da uzima bilo šta, nakon par mJeseci kada joj je koža bila previše masna, stvar se potpuno smirila – kaže Džejms, dodajući i da smatra da je potpuno pogrešan pristup prepisivanje antibiotika ljudima sa aknama.
“Previše koristimo antibiotike, za svaki mogući problem. Veći će nam problem biti kada antibiotici prestanu da djeluju – apeluje on. (Naj portal)
