Sudbine

Tvrdi da tek sada miriše na ljudsko biće: OVO JE LJEKAR KOJI SE NIJE OKUPAO 5 GODINA!

Published

4 godine

14/01/2021

Ljekar Džejms Hemblin koji je izjavio da se pet godina nije okupao uzburkao je javnost u 2020. godini. Međutim, mlad i perspektivan doktor čvrsto stoji iza svojih stavova, jer kako kaže nekorišćenje agresivnih sredstva za kupanje promijenilo mu je miris i kvalitet kože.

“Kada kažem ljudima da pet godina nisam koristio sapun niti se tuširao, obično se zgroze. Naravno, sve to se dešavalo usred pandemije pa su kritike sa kojima sam se suočavao bile još gore. Naravno da sam i prije pandemije, u toku nje, kao i sada, redovno prao ruke. Na kraju krajeva, ja sam ljekar na Jejlovoj školi javnog zdravlja, van pameti bi bilo da ne perem ruke – kaže ovaj 37-godišnjak.

Međutim, njegov pristup tuširanju i kupanju je, kaže, minimalistički.

“To se sve dešavalo postepeno. Nakon što sam se preselio iz Kalifornije u Bruklin, gdje sam pokušavao da otpočnem karijeru spisatelja, neophodno mi je bilo da uštedim vrijeme, novac i prostor. U isto vrijeme, uronio sam u nauku o mikrobiomima i zainteresovao se i za to – kaže on.

Mikrobi su ključni u održavanju ljudskog zdravlja. Ima ih mnogo, a mnogi od njih štite nas i od autoimunih bolesti. Zbog toga je sve više ljekara koji dižu glas i upozoravaju da se čovječanstvo danas pretjerano često i detaljno kupa agresivnim sredstvima.

“Stigmatizacija tjelesnih mirisa je počela kao marketinška strategija jednog proizvođača sapuna iz dvadesetih godina prošlog vijeka. I zaista, njima se u tom periodu učetvorostručio prihod, a cijeli vijek kasnije mi i dalje strepimo da li će neko onjušiti da smo ljudi. Nikad u životu ljudi nisu bili čistiji i mirišljaviji – kaže ovaj ljekar.
“A uz nas sve mirišljavije, sve je više slučajeva akni, ekcema, psorijaze i sličnih autoimunih bolesti. A najgore od svega je to što se fokusiramo samo na otklanjanje mirisa – sva istraživanja pokazuju da, iako se peremo više nego ikad, ruke i dalje ne peremo kako treba, a to je najbitnije – poručuje Hemblin.

On je, kaže, tako probao da eksperimentiše sa smanjivanjem sapuna i deterdženata koje koristi.

“Kako sam ih koristio sve manje i manje, manje su mi i trebali. Koža mi je postala manje masna, ekcem je počeo da se povlači. Istina je, ne mirišem na lavandu, ali takođe sam se riješio i onog smrada luka koji sam imao na početku ispod pazuha, kada sam tek prestao da koristim dezodorans. Sada mirišem kao ljudsko biće. Današnji ljudi smatraju da svako ko ne miriše na parfem nije čist. To prosto nije istina – kaže on.

“Počeo sam da primJećujem i da tJelesni mirisi imaju veze sa mnogo toga. Recimo, kada sam pod stresom, znoj mi miriše neprijatnije. Mirisom komuniciramo i sa ljudima. Iako toga nismo svJesni, prirodni mirisi su ono što nas privlači ili odbija od pojedinih ljudi – kaže Hemblin, a navodi i primJer svoje koleginice koja se dugo borila sa aknama i isprobala je, kaže, svaki mogući tretman.

“Znate li šta joj je jedino pomoglo? Kada je izbacila sve iz upotrebe – probala je i antibiotike i kontraceptivne pilule, i još mnogo opasnih tretmana koji imaj ozbiljne moguće poslJedice. Tek kada je prestala da uzima bilo šta, nakon par mJeseci kada joj je koža bila previše masna, stvar se potpuno smirila – kaže Džejms, dodajući i da smatra da je potpuno pogrešan pristup prepisivanje antibiotika ljudima sa aknama.

“Previše koristimo antibiotike, za svaki mogući problem. Veći će nam problem biti kada antibiotici prestanu da djeluju – apeluje on. (Naj portal)

Tagovi:akne Džejs Hemblin kupanje psorijaza

Sljedeća vijest

Albino djevojka iz Obrenovca: ZA JEDNE JE BILA VAMPIR, A ZA DRUGE “SNJEŽNA KRALJICA”

Predhodna vijest

Krajišnik beton: MEHA IZ KRUPE I DANAS SE OKUPAO U HLADNOJ UNI

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)