Bogatu nisku hitova je ostavio nedavno preminuli Marinko Rokvić, koji je sarađivao sa svim velikim kompozitorima i tekstautorima na prostorima bivše Jugoslavije.

„Svađalice moja mala“ jedna je od pjesama koja je nastala sredinom osamdesetih, a koja se i dan-danas rado sluša. Stihove je napisala čuvena doktorica i pjessnikinja. Pokojna Radmila Todorović, koja je jedno vrijeme bila zaljubljena u Marinka Rokvića. Kasnije se udala za narodnjaka Milana Babića.

Očarana Marinkovim maestralnim vokalnim kvalitetima, ali i izgledom, Radmila je napisala tri pjesme koje su obilježile njegovu karijeru: „Potražiću oči nešto zelenije, „Svađalicu“ i „Zamiriši na brazdu“.

Često je Marinko navraćao kod nje u sitne sate. U Radmilinoj garsonjeri bi se okupilo društvo, pa bi se veselilo, sijelilo, meračilo. Za vrijeme jedne sjedeljke, zajedno su se našli tu Mainko, te harmonikaši Dragan Aleksandrić i Miša Mijatović. U ranu zoru su započeli prepirku oko toga ko će otići po kifle i pite do obližnje pekare. .

“Što ste, bre, takve svađalice? – prekinula je koškanje Radmila i napomenula da bi tada, drugarski, svi trebalo da odu u pekaru.

Ali, čim je to izgovorila, shvatila je da bi „svađalicu“ mogla da “spakuje“ u pjesmu:

“Ne idemo, nigdje! Imam ideju! Ti ćeš, Marinko, da pjevaš o svađalici! Sada ću da ti napravim pjesmu, a ti, Mišo, odmah da si uzeo harmoniku u ruke! Poslije ćemo da jedemo…

Tako je i bilo. Negdje oko četiri sata ujutro rođeni su stihovi “Svađalice”. Rokvić je sa „Svađalicom“ zabilježio nezapamćen uspjeh, a 1985. godine na tada čuvenom beogradskom „Poselu 202“ ova pjesma bila je proglašena pjesmom godine. (Naj portal)