Tragom sevdah pjesme „Mujo Đogu po Mejdanu voda: TUZLANSKA LJUBAV S NESRETNIM KRAJEM

Sevdalinka “Mujo đogu po mejdanu voda” jedmna je od zahtjevnijihi ne može je svako otpjevati. Ovdje treba i glas i emocija. Zato su rijetki izvođači koji su se usudili otpjevati je za arhiv bivšeg Radio Sarajeva ili utisnuti je na nosač zvuka.

Bolji poznavaoci prilika tvrde da je izvedba Nade Mamule pjesmi sedamdesetih godina prošlog vijeka dala novo ruho, zbog kojeg će ova pjesma postati slušanija, a Nadina muzička „lična karta“. Ona je ovu pjesmu snimila sa orkestrom Ismeta Alajbegovića Šerbe. Sve ostalo je istorija…

Po njenom kazivanju, za života, pjesmu „Mujo đogu po mejdanu voda“ prvi put je čula od Emine Zečaj, koja je uz saz snimila za arhiv Radio Sarajeva, danas BH radija. Odmah je poželjela da je snimi, ali niko nije vjerovao da će žena rodom iz Srbije, sa toliko topline, emocije i sevdalijskog derta je otpjevati.

Safet, Besko…

Mnogo godina kasnije ovu sevdah pjesmu će snimiti i na svoj način donijeti Safet Isović, Hamid Ragipović Besko, Rizo Hamirović, Ndžad Salković. Snimali su je i na nosače zvuka.

Za arhiv BH radija snimila je i tuzlanska nastavnica Zekija Šuman, čija izvedba se među poklonicima sevdaha smatra ponajboljom. Ali, vi sami procijenite, nako što preslušate, da li smo upravu.

Inače, u sevdah pjesmi „Mujo đogu po Mejdanu voda“ opjevana ljubav između Muje i Ajke, a njihova ljubav nastala je i završila se u Tuzli. Pjesma je nastala prema istinitoj ljubavnoj priči koja se krajem 19. vijeka dešavala u tuzlanskom naselju Mejdan. Ajka i Mujo, odnosno Mustafa Mulajašarević, glavni akteri ove sevdalinke, odavno nisu među živima. Srušena je i kuća sa čardakom i na njenom je mjestu Rifat Begtašagić, Ajkin najmlađi unuk iz njenog drugog braka, sagradio dvije nove.

Iako je u sevdalinci opjevan samo jedan detalj iz perioda ašikovanja Ajke i Muje, ova je ljubavna priča mnogo složenija, a njen je sastavni dio bio i Bekto Begtašagić, Rifatov djed. Ajka Kurtagić je bila lijepa i pametna djevojka iz veoma bogate porodice, koja je u vremenu poslije Drugog srpskog ustanka iz Beograda preselila u Sarajevo.

U Beogradu je, prema dogovoru, ostao jedan brat, da čuva imovinu na Dedinju, dok su dvojica braće, ne želeći prihvatiti pravoslavnu vjeru, otišla u Sarajevo. U glavnom gradu Bosne i Hercegovine jedan od njih je umro, a drugi, Hadži Smajil, sa suprugom i kćerkom doselio je u Tuzlu i kupio veliko imanje u naselju Mejdan. –

Rifat navodi da je Hadži Smajil imao samo jednu kćerku, Ajku, za čiju su se naklonost i trenutak pažnje, kada je poodrasla, otimali brojni mladići. Najveći su rivali bili trgovac Mujo i mutevelija Bekto, a pomalo neodlučna djevojka je, priča Rifat, dugo ˝vagala˝ koga od njih dvojice da odabere za muža.

Iz razgovora koje je s njima vodila sa čardaka kuće u kojoj je stanovala s majkom i ocem, Ajka je shvatila da je Mujo bolji izbor.

˝Mujo je prva Ajkina ljubav. Ona je ašikovala i s jednim i s drugim. On je dolazio s konjem pred staru kuću, na Mejdan, tako je ta pjesma i nastala, a u međuvremenu ju je i Bekto obilazio. Ona se opredijelila i udala se za Muju, s kojim je dobila dijete, koje je ubrzo nakon rođenja umrlo˝, prepričava Rifat ono što mu je poznato iz roditeljskih predanja.

Rifatov djed, Bekto, potomak osmanskog oficira koji je došao iz Sirije, odakle porodica Begtašagić vodi porijeklo, patio je za ˝svojom dragom Ajkom˝ kada se udala, a Rifat navodi da je vrebao svaku priliku da je vidi. Kaže da mu je i najmanji, krišom upućen, osmijeh bio dokaz da ga, iako udata, nije zaboravila.

˝Djed je bio uporan. Begtašagići su iz Kazan mahale. Kuća im je bila prekoputa današnjeg Narodnog pozorišta Tuzla. Njegovi su se brinuli o Poljskoj, odnosno Turali-begovoj džamiji, bili su mutevelije, i djed je imao ključeve od džamije, pa je mogao ući kada god je htio. Kada se udala za Muju, Ajka je živjela u njegovoj kući kod bivšeg kina ´Centar´ (pored Poljske džamije), kojeg tada nije bilo, nego je tu bila Mujina kuća. Djed bi se popeo na munaru i gledao bi Ajku dolje, dok bi hodala dvorištem. Ona je vidjela da je on posmatra˝, kazuje Rifat.

Silno zaljubljen u suprugu, a iz straha da bi mogla pogledati drugog momka, Mujo je postao izuzetno ljubomoran. Nije joj dozvoljavao bez pratitelja izlazi na ulicu.

˝I kada bi krenula roditeljima na Mejdan, Mujo je bio toliko ljubomoran. Morala je dolaziti u pratnji dvije zaove sa strane, a djeverovi su išli ispred i iza njih. Tako su je pratili do kuće i sve vrijeme su je čuvali. A Bekto bi tada s društvom sjeo pored rijeke Jale, sve je to bilo Ajkino imanje, i sa sazlijama je svirao i pjevao. Tako bi im dao do znanja da je on tu – priča Rifat.

Pretjerano ljubomoran

Prema njegovim riječima, Ajkino obraćanje navedeno u sevdalinci, naslućivalo je ono što će se u njihovim životima kasnije i dogoditi.

„Ono što je opjevano, ništa nije pretjerano. To je sve otprilike onako. Mujo je dolazio tu na konju, ona mu je za Bajram poklonila maramu, kojom je on prekrio konja po glavi, što se u nekim pjesmama spominje, a u nekim ne.

Ajka mu je kazala:

´Pazi, Mujo, da ti ruža ne ispadne, da ti draga drugom ne dopadne´ Na kraju je tako bilo. Ovaj je, bezbeli, bio pretjerano ljubomoran. Nije bilo više života i ona je prihvatila Bektin poziv da se uda za njega˝, navodi Rifat.

Nakon smrti prvog djeteta, a ne želeći trpjeti ljubomoru koja ju je gušila, Ajka se, nastavlja Rifat, vratila u roditeljski dom. Brak je raskinut pred kadijom, a ona je ubrzo prihvatila Bektinu bračnu ponudu.

Tuzlanska čaršija je, prema Rifatovom kazivanju, danima raspredala o ovim događajima. Jedni su zbog Mujine ljubomore opravdavali Ajkin postupak i zavidjeli joj na hrabrosti da napusti muža. Drugi su u njoj vidjeli glavnog krivca za razvod, tvrdeći da Muju, zapravo, nikada nije ni voljela iskreno. Kažu da mu je tokom kratkog braka davala mnoštvo povoda za ljubomoru.

˝Priča se da je Mujo, kada se ona udala za mog djeda Bektu, nestao iz Tuzle. Kažu da je otišao u Istanbul i da se više nikom nije javio. Nešto se pričalo da su ga neki vidjeli pred sami Drugi svjetski rat. Tu se popeo na neko drvo s kojeg se vidjelo dvorište ispred kuće i pogledom je tražio Ajku. Od tada mu se gubi svaki trag i nikad više niko nije čuo za njega. – ističe Rifat. Dodao je da se za ovu priču naročito interesirao i čuveni bh. pisac Derviš Sušić.

U roditeljskoj kući s čijeg je čardaka nekad gledala Muju, Ajka je u sretnom braku živjela sa Bektom. Njemu je rodila 17 djece, sve do smrti 1942. godine. Rifat kaže da se sjeća njih osmero. A iako je svih osmero davno umrlo, najstariji unuk Ajke i Bekte, Sakib Begtašagić je doživio preko 90 godina.

Lijepe uspomene

Na pitanje po čemu se najviše sjećao nene Ajke, Rifat odgovara da ga uz nju vežu lijepe uspomene. Opisuje je kao ljutitu i ters, ali pravednu osobu. Zahtijevala je da je zovu Dada, što su svi u kući morali prihvatiti. Djed je, pojašnjava Rifat, bio blag i smiren čovjek dobre naravi. Umro je dvije godine nakon Ajkine smrti. Oboje su svoje posljednje trenutke proveli uz snahu, Rifatovu majku, koja se o njima brinula.

Objašnjavajući da na jedinoj fotografiji koja je sačuvana, nena Ajka sjedi na stolici pored svog Bekte. Rifat dodaje da je teška srca srušio neninu staru kuću okruženu ružama. U njoj se rodio i gdje je proveo cijeli život. Na istom je mjestu i danas avlija puna mirisnih ruža. Ali i nove, velike kuće u kojima žive Rifat sa suprugom Azrom, te njihov sin sa svojom porodicom.

O ovoj sevdah pjesmi piše i tuzlanski horničar Muhamed Katanić. On je objavio i knjigu pod nazivom „Zapis o jednoj tuzlanskoj sevdalinki ‘Mujo Đogu po Mejdanu voda'”. (E. MIlić/Naj portal)