Malo je poznato da je prelijepa Banjalučanka Milena Plavšić autor većine svojih pjesama. Sama je sebi pisala stihove, te komponovala melodije. Ima stotinjak kantautorskih pjesama.
Milenin glas odiše nekom tihom sjetom, a takvi su i Milenini stihovi – pitki sentiši bez teške patologije: “Poželi nam majko sreću”, “Jaka žena”, “Zar ti mene nije žao”, “Niko kao ti”, “Prihvati me u svoj dom”, “Odlazim”, “Oči smeđe”, “Nadaš li se meni zavičaju mio”, “Žao mi je”, “Kad bih mogla samo da te vidim”, “Kad bih mogla da te zaboravim”, “Vjeruj mi”, “Nije meni lako zaboravit’ tebe”, “Nema tebe pored mene”, “Danas je moj dan”, “Utješi mi dušu”, “S tugom gledam pisma požutjela”, “U mom srcu ti ne živiš više”, “Ne pitaj me šta mi je”, “Nema sreće a ni tuge veće”, “Plave oči”, “Šta sudbini ja dugujem”, “Dani čežnje ne prolaze”, “Kasno smo se dragi sreli”, “Ja ti želim sreću”, “Neka naša ljubav cvjeta”, “Prava ljubav jednom mora doći”…
“Nikada ne kunem u pjesmi, ni sebe ni druge, niti prizivam neko prokletstvo. Drago mi je da je veliki Buca Jovanović primijetio: “Ti Milena imaš višak emocija.” Himzo Polovina mi je poslije jednog koncerta rekao : “Sine, nastavi da pjevaš te tvoje tužne pjesme, tvom glasu se vjeruje.” – otkriva Milena.
Zanimljivo je da je jedan od njenih najvećih hitova “Poželi nam majko sreću” Milena posvetila svojoj majci.
“Posvetila sam je mojoj majci, za kojom ću da žalim dok sam živa. Otpjevala sam je i dušom i glasom, a snimila sam je dvaput – 1983. sa ansablom Ace Stepića i 1996. sa ansamblom Dragana Stojkovića Bosanca – priča Milena Plavšić.
Pokojni Sava Terzić, muzički urednik Radio Šapca, znao je Mileni da laže:
“Milena, ja odem, popijem kafu, ispušim dvije-tri cigarete, dobro se odmorim, a spiker više od pola sata čita želje samo uz tvoju pjesmu” (Naj portal)
