„Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, nikad više iz Sarajeva taj otići ne umije.“, stihovi su pjesme koju je otpjevao Safet Isović, a komponovao je beogradski kompozitor, harmonikaš i pjevač Novica Negovanović na stihove Ruždije Krupe. .

Prema kazivanu Novice pjesma je nastala spontano. On je volio Sarajevo, rado je svraćao u Šeher na Miljacki. Nakon jedne šetnje sa Baščaršijom, kada se iz ruke napio vode sa česme ispred Begove džamije, samo je rekao “Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, a onda i zapjevušio refren. Temu je predložio Ruždiji Krupi, čuvenom tekstautoru, a ovaj je vrlo brzo napisao stihove.

I tako je nastalo još jedno djelo posvećeno Sarajevu, a darovali su ga ljudi koji nisu djeca ovog grada, već su se zaljubili u njega kao njegovi gosti.

Dušu ovog grada su sagradili nepoznati ljudi kojih nema, a koji se nisu ni trudili da im se ime zapamti, te baš poput vode koja teče i čeka da vam ugasi žeđ, i oni su shvatili da su prolazni, te su vas ipak dočekali, i tu je možda i razlog zašto se vratite u Sarajevo.

Prvi vodovod u Sarajevu sagrađen je 1461. godine, a posljednji 1866. godine kao preteča modernog vodovoda. Hamdija Kreševljaković u svojoj knjizi, objavljenoj 1939. godine, navodi kako su, po podacima okupacione uprave, pred samu okupaciju u Bosni i Hercegovini postojala 143 vodovoda i da im je dužina iznosila više od 120 km. On je registrovao više od 150 javnih česmi, ali je i sam potvrdio da je moguće da mu je neka promakla.

Česme su zidane u zidu dvorišta ili džamija, kao i u podzidu ulica. Većina njih se nalazila u blizini džamija ili pekara.

“Česme su uvijek bile građene od kamena. U tu svrhu rabio se kamen tesanik, tj. kamen sa svih strana otesan ili kamen otesan samo s lica.Voda je u starija vremena dovođena s okolnih planina, a Sarajlije su govorile:

„Poslije lijepa jela, slatko se napij bistre i hladne vode sa česme.“

A jela u Sarajevu nikada nije manjkalo. Tako je i Novica, nakon što je sa Sajom pojeo ćevape na Baščaršiji, napio se vode kod Begove džamije, pa zapjevao „Ko se jednom napije vode sa Baščaršije“ legendi sevdaha na uho. Nepunu godinu kasnije pjesma je snimljena na singl ploču za beogradski „Jugodisk“.

Narodno vjerovanje kazuje da čovjek iza sebe mora ostaviti „nešto dobro“. Tako su ljudi iz dobrote, ili da se otkupe za svoja loša djela, gradili česme u svojim ulicama, mahalama, ispred džamija, u avlijama… Na jednoj takvoj česmi Novica, Ruždija i Safet su ostavili pjesmu kao narodno dobro i jednu od himni Sarajeva, ali i priča o plemenitosti ovdašnjeg čovjeka. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Legende: ZNATE LI DA JE SAFET ISOVIĆ MOGAO NAPUHATI GUMU “RENOA 4”, KOJU ZAJEDNO NIJE MOGLO NAPUHATI 50 LJUDI!