Sudbine

To nema nigdje u svijetu: OD 12 DJECE U PORODICI HONSIĆ ČAK DEVET DOKTORA MEDICINE

Published

1 godina

27/05/2023

Tri brata, Remzo, Mirsad i Reho Honsić iz Rožaja iškolovali su do sada osam doktora a uskoro će se taj broj uvećati za još jednog.

“Mislimo da se ovakav primjer teško može naći još negdje u svijetu. A postoji u Crnoj Gori, u Rožajama, i vjerovatno mnogi od vas ne znaju za njega. A nije da se nije pisalo o ovoj porodici. Međutim, pažnju nam uzimaju samo loše stvari a ovakve priče uglavnom samo skrolujemo.

Alida, Elvisa, Elza, Jasmin, Lejla, Selvija, Almir, Almira i Šejla. Pet doktora opšte prakse, tri doktora stomatologije i Šejla koja je na petoj godini medicine.
Nikakvu pomoć od države nisu imali ali su uprkos tome svi ostali da žive i rade u Crnoj Gori

Diplome doktora medicine već su stekli Alida, Elvisa i Elza, a među njima je i njihova snaha Azra Kajević Honsić. Alida Honsić, koja je zaposlena u rožajskom Domu zdravlja, ističe da imaju i tri diplomirana stomatologa i to Jasmina, Lejlu i Selviju. Jasmin je već zasnovao radni odnos dok Lejla i Selvija odrađuju pripravnički staž. Alida dodaje da medicinu studiraju budući ljekari iz porodice Honsić Almir, Almira i Šejla.

“Ovako nešto sigurno je nezabilježeno i smatram da ova vrijednost teško da može još negdje da postoji. Mi smo djeca od tri rođena brata koji su odrastali u Honsićima i svi imaju po četvoro djece od kojih su šestoro postali ljekari, a još troje će to uskoro postati. Osim doktorskih zvanja, imamo još intelektualaca u porodici. Moja rođena sestra Anida je diplomirani psiholog, a jedan brat od strica studira pravne nauke – s ponosom ističe Alida.

Naglašava da su se svi potomci Remza, Mirsada i Reha odlučili da studiraju, dok je najmlađi član njihove brojne familije učenik trećeg razreda Srednje medicinske škole, a takođe namjerava da upiše medicinu.

“Neki od nas su završili gimnaziju u Rožajama, a drugi Srednju medicinsku školu u Beranama, ali svi smo tokom školovanja bili lučonoše i uzorni učenici. Studije smo pohađali na državnom fakultetu u Podgorici – naglašava Alida.

Ističe i da njena sestra od strica radi kao ljekar u Domu zdravlja te da često dolazi do nesvakidašnjih situacija kada ih pacijenti miješaju tvrdeći da su im obje izabrane ljekarke.
“Dešava se da pacijenti moje sestre od strica dođu u moju ordinaciju i ispričaju svoju istoriju bolesti, a kada shvate da ih ne razumijem oni mi govore kako su već bili kod mene. Tada im objasnim da su oni pacijenti moje sestre – kaže Alida.

Kaže da je Jasmin prvi upisao medicinu, a da su potom svi krenuli njegovim stopama.

“Najveći uzor nam je bio sada već pokojni doktor Abdulah Kalač, čija je majka bila član naše porodice. Lično sam imala inspiraciju da se bavim medicinom i kroz poslove mojih roditelja, koji rade u Domu zdravlja – naglašava Alida, koja uporedo radi i kao profesor u Srednjoj medicinskoj školi u Rožajama. Ona ističe da će joj daidža biti uzor i pri odabiru specijalizacije jer planira da, kao i čuveni dr Abdulah zvani Baćko, specijalizira ginekologiju.

Alida Honsić

“Za ovakav uspjeh najviše smo zahvalni našim roditeljima koji su se veoma potrudili da nas školuju i pokažu nam put ka uspjehu. Ništa nije bilo lako ni nama, ni našim roditeljima, ali uspjeli smo da ostvarimo i naše i njihove ciljeve – s ponosom ističe Alida.

Dr Alida Honsić, izabrana ljekarka za odrasle u Domu zdravlja Rožaje, dobitnica je nagrade za najljubazniju zdravstvenu radnicu Fonda “Majka Savica” za 2021. godinu, u visini od 1.000 eura.
Mlada doktorica Alida je izabrana na prijedloge svojih pacijenata, ali i učenika kojima u srednjoj medicinskoj školi predaje internu medicinu, koji za nju kažu ,,da je vrlo strpljiva, plemenita, nasmijana i vrlo kolegijalna i spremna uvijek da pomogne bolesnicima i kolegama”.

Po njihovim riječima: “niko na svijetu vas neće dočekati kada dodjete u bolnicu kao ona. Odagna vam muke kada raširi iskren osmijeh i osjetite njenu srdačnu brigu za vaše zdravlje. Za vrijeme pandemije korone, znala je sate provoditi u kovid odjeljenju, i svakih pola sata, pitati svakog pacijenta da li mu je bolje. Definitivno je ona doktor koji poštuje svaku riječ Hipokratove zakletve, shodno svojim vrlinama”. (Naj portal)

Tagovi:Alida Honsić doktori istaknuto porodica

Sljedeća vijest

Tužna priča o dječaku koji je bio željan ljubavi: NE VOLI ME NI MOJA MAJKA!

Predhodna vijest

Marina ne može bez asfalta: UDALA SE NA SELO, MUZLA JE I KRAVE, PA POBJEGLA GLAVOM BEZ OBZIRA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)