Nije poenta da preživim na poslu, nego da u njemu ne izgubim sebe. To je kultura otkaza.
„Dala sam otkaz jer mi šef nije znao ni ime nakon tri mjeseca.“
„Otišla sam bez da sam završila smjenu – i nisam se nikad vratila.“
„Psihički mir > plata.“
Ovo nisu nasumični komentari, već naslovi viralnih videa na TikToku pod hashtagom #QuitTok – pokret koji se širi brzinom svjetlosti, pogotovo među generacijom Z. Otkazi više nisu tabu, nego – trend. I to ne iz hira, već iz bunta.
Generacija koja ne pristaje na tišinu
Za razliku od svojih roditelja, koji su često godinama ostajali na istom poslu bez obzira na uvjete, mladi danas ne trpe nepravdu, mobing ili besmisleno radno vrijeme. Na prvi znak toksične atmosfere, odlaze. Bez straha, bez grižnje savjesti.
„Nisam htjela da mi dvadesete prođu u suzama u wc-u između smjena“, kaže Lejla (22) iz Sarajeva, koja je napustila posao u jednoj korporaciji. „Plata jeste bila dobra, ali zdravlje nije na prodaju.“
Mentalno zdravlje – novi luksuz ili osnovno pravo?
Pandemija je dodatno pogurala mlade da preispitaju odnose prema poslu. Psiholozi ističu da je „kultura otkaza“ često zdrava reakcija, a ne znak razmaženosti.
„Mnogi mladi su osviješteniji kada je riječ o stresu, granicama i mentalnoj higijeni. Oni ne biraju otkaz jer su lijeni, već zato što znaju da vrijede više“, kaže psihologinja Ivana Delić.
Ekonomija ne drži tempo s novim vrijednostima
Paradoks je očit – dok poslodavci kukaju da ne mogu naći radnu snagu, mladi odlaze u inostranstvo, freelance vode ili biraju sezonski rad uz više slobode.
„Radio sam u trgovini, gdje sam imao 12 sati dnevno za minimalac. Otišao sam da radim sezonu na Jadranu i zaradio trostruko – plus sam imao slobodne dane“, priča Amar (20).
Jesmo li mi stvarno ‘preosjetljivi’?
Starije generacije često komentarišu kako su „mladi danas preosjetljivi“ ili „neće da rade“. No, možda se tu ne radi o slabosti – nego o promjeni vrijednosti. Generacija Z ne želi da život bude samo posao.
„Naši roditelji su radili da prežive. Mi radimo da bismo živjeli, ali i osjećali da nas posao ne guta“, kaže Aida (25), freelancerica.
Kultura otkaza možda nije kraj radne etike, već njen novi početak. Generacija TikToka ne bježi od rada – ali bježi od nepravde. I to nije slabost. To je snaga.
Nekada je najvažnija bila sigurnost: „Drži se posla, makar šutio i trpio.“ Ljudi su čuvali radna mjesta decenijama, jer su ih smatrali privilegijom – pa i kad su bili iscrpljujući, nepravedni ili ponižavajući.
Danas se taj narativ mijenja. Mladi posao više ne vide kao svetinju, već kao sredstvo – a sebe kao prioritet.
U vremenu kad je svijest o mentalnom zdravlju, pravima radnika i ličnim granicama sve veća, generacija Z poručuje jasno: nije poenta da preživim na poslu, nego da u njemu ne izgubim sebe.
(Naj portal)
Pročitajte još:
Sve više poznatih parova bira intimna vjenčanja: Kraj ere svadbi za stotine gostiju?
