Tiha prijetnja koja bi mogla uništiti Zemlju!
Astronomi su dosad bili usmjereni na traženje svemirskih objekata koji dolaze iz vanjskog dijela Sunčevog sistema. Međutim, nova studija upozorava da opasnost za Zemlju može vrebati mnogo bliže.
Nova studija
Dvadeset godina nakon što je Kongres SAD-a naložio NASA-i da identificira 90% objekata bliskih Zemlji (engl. Near Earth Objects ili NEO) većih od 140 metara, astronomi sada možda moraju proširiti potragu, usmjeravajući se prema orbiti susjedne Venere, prenosi Universe Today.
Nova studija, dostupna na repozitoriju arXiv i u očekivanju objave u časopisu Astronomy and Astrophysics, istražuje uglavnom zanemarenu kategoriju NEO-a. Odnosno one koji dijele orbitu s Venerom. Glavni autor studije je Valerio Karuba, izvanredni profesor na Državnom sveučilištu Sao Paolo u Brazilu.
Trenutno je poznato dvadeset Venerinih suorbitalnih asteroida, navode autori studije. Iako njihov položaj sprječava bliske susrete s Venerom, Karuba i njegov tim ističu da to ne isključuje mogućnost susreta sa Zemljom.
Šta čini ove objekte opasnima?
Venerini suorbitalni asteroidi smatraju se potencijalno opasnim asteroidima (engl. potentially hazardous asteroids ili PHA) ako imaju promjer veći od 140 metara i prolaze unutar 0,05 astronomskih jedinica (AJ) od Zemljine orbite. Podsjetimo, jedna astronomska jedinica odgovara udaljenosti Zemlje od Sunca.
Posebnu zabrinutost izazivaju objekti s niskim orbitalnim ekscentricitetom, koje je teže otkriti i koji su možda nedovoljno zastupljeni zbog ograničenja u promatranju.
Venerini suorbitalni asteroidi izrazito su kaotični, s Ljapunovljevim vremenima (mjera koja kvantificira brzinu kojom sustav postaje nepredvidiv zbog malih razlika u početnim uvjetima, op. a.) reda veličine od 150 godina, navodi se u istraživanju. To znači da njihova orbitalna putanja postaje nepredvidiva već nakon nešto više od jednog stoljeća, što značajno otežava dugoročne analize rizika.
Šta su pokazale simulacije?
Kako bi procijenili potencijalne opasnosti, znanstvenici su proveli simulacije orbitalne dinamike tijekom 36.000 godina, koristeći 26 kloniranih asteroida s različitim nagibima. Otkrili su da postoje orbite pri kojima Venerini suorbitalni objekti mogu predstavljati prijetnju sudara sa Zemljom.
Potraga za ovim asteroidima sa Zemlje otežana je sjajem Sunca i ograničenjima u vidljivosti.
Tiha prijetnja koja bi mogla uništiti Zemlju!
– Kombinacija ograničenja elevacije i solarne elongacije ograničava naša promatranja na specifična razdoblja tijekom godine – objašnjavaju autori istraživanja.
Ključna uloga
Nadolazeći opservatorij Vera Rubin mogao bi pomoći u potrazi, ali buduće svemirske misije mogle bi biti presudne.
– Promatranja provedena iz Venerine orbite, usmjerena od Sunca, mogu poboljšati detekciju ovih tijela – navodi se u studiji. Predložene misije prema halo-orbitama blizu Sunce-Venera Lagražovih točaka mogle bi značajno povećati stope otkrivanja.
Lagražove tačke su posebni položaji u svemiru gdje se gravitacijske sile dva velika tijela (poput Sunca i planeta) i centrifugalna sila koju osjeća manji objekt (poput satelita) uravnotežuju. U tim tačkama mali objekt može održavati stabilan položaj u odnosu na dva veća tijela.
– Samo posvećena promatračka kampanja iz svemirske misije u blizini Venere mogla bi potencijalno mapirati. I otkriti sve još uvijek “nevidljive” PHA među Venerinim suorbitalnim asteroidima – zaključuju autori istraživanja.
