U odnosu na zapadnjački opšteprihvaćeni kalendar u većem dijelu svijeta, ovaj etiopijski kasni sedam godina i osam mJeseci. Stanovnici ove zemlje su 11. septembra, proslavili početak 2014. godine, piše BBC Travel.
Razlog za to jeste što drugačije računaju godinu Isusovog rođenja. Katolička crkva je 500. godine izmijenila računanje, dok Pravoslavna crkva u Etiopiji to nije učinila. Tako da nova godina počinje 11. septembra odnosno 12. septembra u prestupnim godinama, kada počinje proljeće u ovoj zemlji.
Prvih 12 mjeseci u Etiopiji ima po 30 dana, dok onaj posljednji 13. ima pet, odnosno šest dana, što zavisi od toga da li je riječ o prestupnoj godini.
Drugačije se računa i vrijeme, pa je tako dan podijeljen u dva dvanaestočasovna dijela koja se računaju od šest sati po našem vremenu. Primjera radi, ako biste se s nekim dogovorili za piće u 10 sati, nemojte se iznenaditi da ta osoba zapravo dođe u 16 sati po našem vremenu.
Jedina afrička zemlja koja nikada nije kolonizovana
Italija je 1895. pokušala da kolonizuje Etiopiju, koja je poznata i pod nazivom Abisinija. To je pokušala u trenutku kada su se evropske kolonijalne sile borile da pokore svaku afričku zemlju.
Italijani su uspjeli da kolonizuju susjednu Eritreju, a nakon smrti etiopskog cara Johana IV 1889. godine je okupirala visoravan duž obale ove države. Željeli su da ovladaju i unutrašnjim prostorom Etiopije, ali u tome ih je spriječio car Menelik II. To je primoralo Italiju da prizna nezavisnost Etiopije. Ova afrička država je bila pod petogodišnjom okupacijom tokom vladavine Benita Musolinija u Italiji.
Menelikov nasljednik Hajle Selasije je iskoristio pobjedu nad Italijom zalažući se za formiranje Organizacije afričkog jedinstva (OAU), koja se sada zove Afrička unija. Sjedište unije je u glavnom gradu Etiopije – Adis Abebi.
“Naša sloboda je besmislena ako svi Afrikanci nisu slobodni”, poručio je Selasije prilikom formiranja OAU 1963. godine kada je veći dio kontinenta bio pod vladavinom evropskih država.
U borbi protiv kolonijalizma sarađivao je s bivšim liderom Južnoafričke Republike Nelsonom Mandelom. Njemu je dat pasoš Etiopije, čime je dobio priliku da putuje. Mandela je poručio da je Etiopija zauzela posebno mjesto tokom njegovih putovanja.
Rastafarijanci obožavaju cara Hajla Selasija
Za to što rastafarijanci izuzetno cijene Selasija zaslužan je i Jamajkanac, borac za prava crnaca Markus Garvi, koji je bio važan pojedinac u pokretu Povratak u Afriku.
“Pogledajte Afriku kada bude krunisan crni kralj, jer dan oslobođenja je blizu”, poručio je Garvi 1920. godine
Selasije, čije je rodno ime Ras Tafari Makonen, deset godina kasnije krunisan je za novog vladara Etiopije. Mnogi u Jamajci su to doživjeli kao ostvarenje proročanstva i potom je nastao rastafarijanski pokret.
Rege legenda Bob Marli je svojim muzičkim stvaralaštvom slao rastafarijanske poruke. U pjesmi “Rat” (War) on je citirao dijelove iz Selasijevog obraćanja Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 1963. godine.
“Dok filozofija prema kojoj je jedna rasa superiorna, a druga inferiorna ne bude potpuno i trajno diskreditovana i napuštena, do tada afrički kontinent neće znati za mir”, ukazao je tada.
Časopis Tajm (Time) je Marlijev album “Egzodus”, nazvan po istoimenoj pjesmi, proglasio albumom 20. vijeka. Odražava želju rastafarijanaca za povratkom u Afriku, koju su milioni ljudi morali napustiti tokom transatlantske trgovine robovima.
Mala rastafarijanska zajednica živi u etiopskom gradu Šašamene, koji je 225 kilometara južno od Adis Abebe. Žive na zemljištu koje je Selasije ustupio crncima koji su ga podržavali u borbi protiv Musolinija.
Sam Selasije, koji je bio pravoslavac, nije, poput rastafarijanaca, vjerovao da je besmrtan. Međutim, to nije bila prepreka da ga rastafarijanci izuzetno poštuju. Rastafarijanci vjeruju da njegovo porijeklo seže još do biblijskog kralja Solomona.
Dom zavjetnog kovčega
Za mnoge Etiopljane, sveti sanduk u kome se nalaze dvije ploče sa deset zapovijesti za koje Biblija kaže da ih je Bog dao Mojsiju, nisu izgubljene – jedino što holivudski junak Indijana Džouns treba da uradi je da ode u grad Aksum.
Etiopska pravoslavna crkva kaže da je kovčeg pod stalnom stražom u blizini aksumske crkve Gospe Marije od Sijona, gdje nikome nije dozvoljeno da ga vidi. Tradicija kaže da crkva posjeduje ovu dragocjenu relikviju zahvaljujući kraljici od Sabe, čije postojanje osporavaju istoričari, ali generalno ne i Etiopljani.
Oni vjeruju da je kraljica putovala za Aksum iz Jerusalima negdje oko 950. godine prije nove ere, u posjetu kralju Solomonu kako bi saznala više o njegovoj cijenjenoj mudrosti.
Priča o njenom putovanju i Solomonovom zavođenju detaljno je opisana u epu Kebra Nabast (Slava kraljeva), etiopskom književnom djelu napisanom na jeziku giz u 14. vijeku.
Etiopija – zelena Afrika
Priča je o tome kako je Makeda, kraljica od Sabe, rodila sina Menelika (što znači sina Mudrog) – i kako je on godinama kasnije otputovao u Jerusalim da upozna oca. Solomon je želio da ostane i vlada poslije njegove smrti, ali se ipak saglasio sa željom mladića da se vrati kući, poslavši ga nazad sa Izraelitima, od kojih je jedan ukrao kovčeg, zamjenivši original falsifikatom.
Kada je Menelik to saznao, odlučio je da ga zadrži, vjerujući da je božja volja da ostane u Etiopiji, dok za pravoslavne hrišćane u zemlji ostaje sveti i nešto za šta su i dalje spremni da polože živote braneći ga.
To se pokazalo i prošle godine kada su tokom sukoba koji je izbio u regionu Tigraj, u sjevernom dijelu Etiopije – vojnici iz Eritreje navodno pokušali da opljačkaju crkvu Gospe Marije od Siona poslije stravičnog masakra.
Državni službenik u gradu rekao je za BBC da su mladi ljudi otrčali na ovu lokaciju ne bi li zaštitili kovčeg: ,,Ustali su da se bore svi i muškarci i žene.
Dom prvih muslimana izvan Arabijskog poluostrva
„Ako odete u Abisiniju, naći ćete kralja koji neće tolerisati nepravdu”, rekao je prorok Muhamed sljedbenicima kada su se u sedmom vijeku prvi put suočili sa progonom u Meki, na tlu današnje Saudijske Arabije. To je bilo u vrijeme kada je prorok tek započeo propovijedanje, koje je postalo toliko popularno da su ga gradski nemuslimanski vladari vidjeli kao prijetnju.
Poslušavši njegov savjet, mala grupa je krenula u kraljevstvo Aksum, koje je tada pokrivalo veći dio današnje Etiopije i Eritreje. Tamo ih je zaista dočekao i dozvolio im da ispovijedaju njihovu religiju hrišćanski monarh Armah – čija je kraljevska titula na jeziku giz bila Negu ili Negaši na arapskom.
Smatra se da su migranti naselili selo Negaš, u današnjem Tigraju, i izgradili ono što se smatra najstarijom džamijom u Africi. Lokalni muslimani vjeruju da je 15 prorokovih učenika takođe sahranjeno u Negašu.
U islamskoj istoriji prelazak u Aksum je postao poznat kao prva hidžra ili seoba. Danas muslimani čine gotovo 34 odsto od 115 miliona stanovnika Etiopije. (Naj portal)
