Pratite nas

Sudbine

Tata u invalidskim kolicima riješio je da obraduje kćerke: DA MI LJEPOTICE NE SPAVAJU NA DUŠECIMA (FOTO+VIDEO)

Published

on

Snimak koji je pregledan više miliona puta na Instagramu izazvao je salve emocija korisnika društvenih mreža. Jerdan tata koji je već 10 godina paralizovan i u invalidskim kolicima uspio je sam bez pomoći majstora da napravi sobu iz snova za svoje tri mlađe kćerke.

Iako je paralizovan od struka na dole to ga nije spriječilo da se sasvim sam penje i spušta merdevinama. On nije dozvolio da ga njegovo stanje obeshrabri. Umjesto toga, odlučio je da ljubavlju i predanošću stvori nešto posebno za svoje tri mjezimice.

Iako je fizički ograničen svojim invaliditetom njegov duh ne zna za granice. Sa osmjehom na licu i srcem punim ljubavi, počeo je s radom. Porodični prijatelji i komšije pridružili su se projektu, nudeći pomoć i podršku, iako je većinu posla tata uradio sam. Od praznog prostora punog radnog materijala, soba je postala mjesto gdje su se osjećale sve boje ljubavi.

Kako je u opisu video snimka objasnila njegova supruga i mama djevojčica njihove tri kćerkice spavale su na dušecima po podu jer nisu imale ni krevet. Kako se približilo vrijeme praznika, shvatili su da nemaju prostora gdje da stave ni jelku. A, onda je tata iako invalid riješio da da sve od sebe kako bi djevojčicama napravio sobu o kakvoj su oduvijek maštale.

Ovaj par ima čak šestoro djece, a budući da tri najmlađe djevojčice nisu imale svoj kutak, tata je riješio da ih iznenadi. Soba je u vidu velikog bračnog kreveta za bliznakinje, a odmah do njih je krevet za još jednu djevojčicu.

To nije sve, cijela soba je u vidu igraonice, tako da je moguće popeti se na sprat, iznad kreveta gdje je zasebna prostorija. Zidovi su prekriveni bijelim tapetama sa motivima cvijeća, a svaka stvar u sobi nosila je pečat očeve pažnje i posvećenosti.

Otac je posebno vodio računa o svakom detalju. Soba je odisala toplinom i sigurnošću, kao da je svaki komad namještaja bio simbol neizmjerne ljubavi ovog čovjeka. Kako su primuhetili mnogi na društvenim mrežama otac nije dozvolio da ga obeshrabri invaliditet a svoj hendikep je pretvorio u snagu, gradeći nešto divno za svoju porodicu.

Soba iz snova postala je simbol ljubavi koja nema granica. Kada su djevojčice prvi put ušle u svoju novu sobu, oči su im zablistale od radosti. Bio je to prostor gdje su mogle sanjariti, smijati se, dijeliti tajne i graditi uspomene, kojih će očigledno biti puno.

Snimak je samo na Instagramu dobio blizu 3 miliona sviđanja, dok su se komentari redali.

„Živim potpuno isti život. Svaki dan idem u radionicu, ali kolica su moje noge. Ne dozvoljam da me to uspori i nikada to ne koristim kao izgovor. Istina je da sam korisniji i sretniji sada nego dok niasm bio u kolicima. Bog mi je pomogao da nađem način da budem koristan i sretan – napisao je jedan pratilac koji očigledno ima slična iskustva.

„Paralizovan? Možda samo po definiciji, ali ovaj čovjek je sve osim toga i zato mu skidam kapu!

„Malo crnog humora, ali ovaj čovjek je mnogo spretniji od mene koji nisam u kolicima. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending