Pratite nas

Razglednice

Tamo gdje Vrbas liči na Boku: VIDIKOVAC U BOČAČKOJ KLISURI

Published

on

Otprilike na pola puta između Banjaluke i Jajca, na mjestu gdje se iz oba pravca završava uspon kojim se zaobilazi najveći dio vještačkog jezera Bočac, nalazi se jedan neuređen vidikovac koji čeka da dobije zasluženu pažnju.

Pored proširenja kraj magistralnog puta, sa zemljanog uzvišenja iznad strme litice pruža se širok pogled na najljepši dio bočačke klisure rijeke Vrbas.
Magistralni put M16 ovdje se širi u tri trake i brzo se vozi. Od ušća Crne rijeke uspinje se uz brdo Dabrac i kroz istoimeni zaselak koje djeluje pusto uz dvije benzinske pumpe (samo jedna radi) i obližnji motel “Lav”, kod vozača kamiona i autobusa popularan kao mjesto za kraće pauze.

Ljeti ćete rijetko proći kroz Dabrac, a da ne vidite bar jedno vozilo parkirano na proširenju kod vidikovca. Putnici se ovdje zadrže par minuta, fotografišu ili snimaju Vrbas i okolinu, malo se dive pogledu i nastave dalje.

Kako piše Želljko Svitlica, Vidikovac nema ogradu niti bilo kakav putokaz, ili znak i sam pogled dole prema rijeci je pomalo zastrašujući.
Opština Mrkonjić Grad već dugo planira da uredi ovo mjesto, a do sad je završen izvedbeni projekat i pokušava se naći način za finansiranje uređenja vidikovca.

Malo koji fotograf iz Banjaluke nije bar jednom svratio na ovu liticu da zabilježi mjesto gdje rijeka i stijene stvaraju utisak “mini Bokokotroskog zaliva”. Vladimir Tadić, čije fotografije su nedavno osvanule u časopisu “Nacionalna geografija”, podržava da se na vidikovcu interveniše, ali ne mnogo. Ovom fotografu prirode, prirodni kadar je najvažniji.

“Ne bih tu neku veliku platformu pravio, nisam za skalamerije. Treba da se reguliše saobraćaj, napravi stajalište, možda neka manja terasa, luk i slično. Meni odgovara da u prvom planu imam kamen ili neku vegetaciju što bi ograda pokvarila”, kaže Tadić.

Ovaj “divlji” vidikovac i tokom zime je veoma popularan i često posjećen. Fotografije koje su načinjene sa ove tačke sigurno ste već vidjeli jer do sada ih je napravljeno na hiljade.

Ako u internet pretraživaču ukucate “Vrbas”, “kanjon Vrbasa”, “rijeka Vrbas” ili “jezero Bočac” ukazaće se karakterističan riječni meandar sa okomitim šumovitim obalama grebena koji se zove Kozji kamen. Kao ispupčeni dio komada velike slagalice on zauzima pogled ispred i ispod vas dok je pozadina s maglom i oblacima uronjena u snježni masiv planine Čemernice.

Na lijevu stranu, prateći tok rijeke, pogled stiže do stijena na kojoj su i dalje vidljivi ostaci stare tvrđave Bočac, ispod koje se nalazi betonska brana istoimene hidroelektrane. Još dalje prema sjeveru je oštar usjek gdje počinje kanjon koji vodi do Krupe na Vrbasu i dalje prema Banjaluci.

S desne strane, naslućuje se da Vrbas stiže iza nevidljive krivine, a nasred vode pogled se zaustavlja samo na jednoj maloj, plutajućoj ribarskoj kućici. Raj za oči! (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending