Zanimljivosti

Tajna višefaznog spavanja: Uz da Vincijevu tehniku – uvijek odmorni!

Published

12 mjeseci

25/09/2023

San koji se sastoji od više faza često se vezuje za jedno od najgenijalnijih imena u svijetu umjetnosti i predvodnika renesansne ere, Leonarda da Vincija. Trebalo mu je mnogo vremena da razvije svoje ideje – vrijeme koje često nije imao. Htio je da iskoristi maksimum vremena za rad, a minimum za spavanje.

Taj plan je podrazumijevao da “razbije” normalno razdoblje noćnog odmora na nekoliko dijelova – odnosno više faza, što je dovelo do prakse spavanja nekoliko puta tokom dana. Tako je da Vinci spavao 15 minuta na svaka četiri sata.

Kao rezultat, spavao je samo sat i pol na dan. Vrijeme koje je uštedio na odmaranju počeo je koristiti za kreativan rad. Da Vinci je rekao da je koristio ovu metodu tokom mnogih godina svog života, i da se nikad nije osjetio umornim.

Poznato je da u fiziološkim uvjetima, najproduktivnije vrijeme za rad i kreativnost prati razdoblje sna. To je vrijeme kada je kapacitet neke osobe za rad posebno visok. Prekidajući nečije budno vrijeme svaka četiri sata kratkim periodom odmora vodi do povećanja kapaciteta za rad, što je izravna posljedica ovakvog odmora.

Neke od najučinkovitijih varijacija višefaznog sna:

Spavanje 30 minuta na svakih 6 sati (dymaxion metoda);

Spavanje 20 minuta na svaka 4 sata (uberman metoda);

Spavanje noću 1.5 – 3 sata i onda tri puta tokom dana po 20 minuta (everyman metoda);

Spavanje noću 2 sata i jednom popodne 20 minuta (tesla metoda)

Spavanje noću 5 sati i 1.5 sat popodne (siesta metoda).

Ipak, treba imati na umu da je svačije tijelo drugačije, a različiti tipovi višefaznog sna možda neće biti za svakoga.

Stručnjaci upozoravaju da ako planirate prijeći na ovakav raspored, ne vozite auto niti donosite bitne odluke dok ne budete apsolutno sigurni da manjak sna nema neke posljedične efekte. Može se reći da ovakav raspored ima smisla u kratkom razdoblju kada imate puno posla, a ne stalno. San je ipak vrlo dragocjen za naš um i tijelo…(Najportal)

Tagovi:kako zaspati savjeti za san

Sljedeća vijest

Rođenom bratu zaklonio pogled na more: SAGRADIO „INAT“ ZGRADU

Predhodna vijest

Vic: PIJANDURO, VRAĆAJ SE GDJE SI BIO

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.