Danas Bosna i Hercegovina slavi svoj praznik: 25. Novembar – Dan državnosti.

Još od starih Slavena Bosna i Hercegovina je bila zemlja za koju su se borila najmoćnija carstva. Bila je to zemlja koju su svi željeli imati u svom
sastavu, zemlja kojom se dičio onaj vladar koji je osvoji.

Ali, niko je nije uspio pokoriti za sva vremena, niti obrisati sa geografske karte. Čuvaju Bosnu I Hercegovinu njeni Bosanci i Hercegovci. Čuvaju je ezani i crkvena zvona, jer nikada jedno drugima nisu smetali.

Na njenoj strani su i istorijske činjenice. Davno je bio 25. novembar 1943.godinue. Tada su još jednom utvrđene historijske granice ove zemlje, koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne. Još tada definisana je činjenica da je Bosna i Hercegovina jedinstvena i
nedjeljiva država u kojoj svi narodi imaju ista prava.

Oružjem i srcem najboljih sinova i kćeri je BiH pobijedila u uvezenom ratu iz Srbije i Hrvatske u periodu od 1992. do 1995. godine. Nažalost, komšije i susjedi iz Beograda i Zagreba. još se nisu umorili. Bosna i Hercegovina im je zalogaj kojeg bi da progutaju. Nikako da se umore Nikako da shvate da sve drugo će proći, a BiH ostati.

Surov je bosanski život, tvrd, nepredvidiv pa nikad ne znamo šta nas još čeka. Ali, bosanska pjesma je ostala ista, ona stara, kao majčino krilo – tiha, topla i meka.
Poklanjamo vam najljepše sevdah pjesme koje se prenose s generacije na gerenaciju, a možda su najjače oružje u odbrani ove prkosne i ponosne zemlje. (Naj portal)

Svuda se sunce rađa i lijepa svaka je zemlja, kao što je Bosna moja – na svijetu ljepše nema
Kompozicija iz 1979. godine. Autor komozicije je Radojka Živković, stihova Z. Joanović, a aranžmana Omer Pobrić.

Bosno moja, divna mila
Ovo je nezvanična himna Bosne I Hercegovine. Pjesmu su snimali mnogi, ali izvedbu Nade Mamule slušaju svi Bosanci I Hercegovci sve dok dišu. I tako to traje vijekovima; jedna generacija umre, pjesmu zapjevaju oni mlađi.

Da sam ptica i da imam krila
Kod izbora najboljih izvedbe ove pjesme često se vode rasprave Silvana ili Zehra. Mi smo ostavili ljubiteljima sevdaha da ocjenjuju, a vodili smo se nekim nepobitnim činjenicama. Činjenice su slijedeće:

Autori pjesme su Mustafa Mujezinović, Jovica Petković, Omer Pobrić. Prvi put je izvedena na festivalu Beogradski sabor 1968. godine, ali je prošla skoro nezapaženo. Četiri godine kasnije (1972.) snima je Slvana Armenulić kao vodeću pjesmu na svom antologijskom LP-iju. Pjesma se pjevala od Triglava do Đevđelije.
Nakon Silvanine pogibije 1976. Zehra je ponovo snima, ali izvedba prolazi skoro nezapažena. Tek 1990. godine, u trećem pokušaju Zehrina izvedba počinje da se sluša.