Pratite nas

Vidoviti ljudi

Svjedočimo li ostvarenjima Tarabićevih vizija: NA REDU SU GLAD, “BOLEŠČINE”, OTROVI…

Published

on

Vidovnjaci i proroci širom planete svakodnevno predviđaju tok kojim će se svijet kretati, a u Srbiji, još u 19. vijeku u selu Kremna u blizini Užica, Mitar i Miloš Tarabić ostavili su svoje vizije pokoljenjima. Neka od njihovih predskazanja se, po svemu sudeći, upravo ostvaruju.

Vjeruje se da su Tarabići živjeli u potpunom skladu s prirodom, pa su tako bili i obdareni da pročitaju ono što slijedi. Njihovi sačuvani zapisi sadrže niz događaja na svjetskom nivou. Pisani su jednostavnim jezikom tog vremena i načinom kako su se Tarabići izražavali, ali ono što fascinira jeste (osim tačnosti – dosta toga već se dogodilo) upečatljiv opis duha današnjeg vremena, kao i stila života koji svijet upravo živi.

Od istorijskih događaja najpoznatiji su oni u kojim Tarabići predviđaju pad dinastije Obrenovića u Srbiji, Prvi svjetski rat, stvaranje Jugoslavije, atentat na Stjepana Radića, atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića, Drugi svjetski rat, dolazak i vladavinu Tita, Informbiro, blokovsku podjelu svijeta, UN, Gorbačova, raspad Jugoslavije, formiranje samostalnih država Slovenije, Hrvatske, BiH, Makedonije, bombardovanje Srbije od strane NATO-a, smanjenje granica Srbije do onih u okviru kojih je danas, a ima i dalje…. Ovo su vizije Tarabića koje se odnose na današnje vrijeme i najvjerovatnije na blisku budućnost:

Televizor i kompjuter

„Napraviće čovjek sanduk i u njemu će biti neko sokoćalo sa prikazama, a da neće umjeti sa mnom mrtvim da besjedi, brez obzira što će to sokoćalo biti blizu ovome drugome svijetu ko vlas do vlasi kose na svem ljudskim glavama.
Uz pomoć toga sanduka sa sokoćalom čovjek će moći da vidi šta se svugdje na ovome zemaljskome šaru čini. Moći će odavde iz Kremana da vidi šta se tamo iza sedam gora i sedam mora čini, a da za mene raba božjeg, što vas vako u snu i javi mrtav pohodim i što sam vam vako blizu neće htjeti ni da zna, ni da sazna.“
Energija, znanje i zablude

„Bušiće ljudi bunare u zemlji i iz njih vaditi zlato koje će sve okretati te im davati svjetlost, hitrinu i snagu, a zemlje će tugom proplakati, jer će na njojzi samoj biti mlogo više zlata i svjetlosti, no u utrobi njenoj. Boljeće je rane od tijeh rupetina. Umjesto da kose i plaste, ljudi će kopati svudje, đe treba i đe ne treba, a te će sile biti svuđe oko njih, samo što neće umjeti da zbori i da im kazuje: Daj, uzmite me, zar ne vidite da sam tuj, svuđe oko vas.

Tek poslije mnogo ljeta, ljudi će se sjetiti ove sile prave, pa će vidjeti kakvu su ludost činjeli sa tijem svojim rupetinama. Biće te sile i u samijem ljudima, ali će proći podosta vremena da je oni doznaju i upotrijebe. Tako će čovjek živjeti dugo, mlogo dugo, a da neće umjeti da sam sebe pozna.”

Odnosi, brak
„U Srbiji nećeš moći da razlikuješ koje je muško, a koje je žensko čeljade. Svi će iste aljine nositi. Ta nesreća će nam doći sa drugijeh strana, ali će se kod nas najviše zadržati. Vidjeće se mladoženja i mlada, a niko neće znati ko je od njih dvoje nevesnik, a ko nevjesta. Narod će izglupiti i glupiti sve više i više. Rađaće se ljudi, a da ne znaju ko im je djed i pradjed. Ljudi će mišljeti da sve znaju, a ništa znati neće.“

Zagađenje, kriza, sukobi
„Kad miris izađe iz poljskog cvijeća, kad milost izađe iz čovjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje… Ondakar će nastupiti najveći opšti rat…“ „Svijet će biti razdvojen na dva dijela ko ova posrijedi presječena jabuka… Ta voćka više nikada ne more da budne cijela. „Udariće najveći i najbješnji protivu najvećeg i najbješnjeg! „Mi u tom ratu nećemo vojevati, ali će se drugi biti preko našijeh glava. U vazduhu iznad Požege s neba će užareni ljudi padati na zemlju.“

Sveopšta kriza, spas
„No, što se god više budne znalo, manje će se ljudi među sobom voljeti i paziti. Nastaće taka omraza da će im razna sokoćala biti preča od svojijeh najbližih.“ Trovaće vazduh i vodu i puštati kijamete po morima sinjim, rijekama i zemlji, te će ljudi naglo umirati od nekakvijeh boleščina. Oni dobri i mudri vidjeće da sav taj njihov trud i argatluk (argatluk=rad) ne vrijedi i da vodi propasti svijeta, te će umjesto numeracije potražiti svoju pamet za zamišljajima.

Kada se stanu više baviti zamišljajima, biće bliži Božjoj mudrosti, ali će sve dockan biti, jerbo će oni zli već svu zemlju upropastiti i nastaće pravi pomor. Ondakar će ljudi bježati iz varoši u sela i jopet tražiti planine i tri krstate gore da tamo, u njima, dišu i piju vodu. Oni koji budnu pobjegli spasiće sebe i porod svoj, ali ne svi i ne zadugo, jerbo će se pojaviti velikačka glad. Hrane će biti po varošima i po selima, ali će svuđe otrovata biti. Mlogi će da bi jeli i najeli se trpati sve u usta, te će od toga odmah pomrijeti. Onaj koji budne postio i ispostio, taj će ostati živ, jerbo će ga sveti Duh čuvati i biće bliži Bogu.

“U to vrijeme pomora, u ruskim dalekim gorama pojaviće se mladi čoek po imenu Mijajlo. Imaće svijetlo lice i sav lik će mu milostan biti. Ljudi će mu se čuditi kako korača nebom, a on će otići do prvog namastira i zazvoniti na sva namastiraska zvona. Narodu koji se budne okupijo oko njega će kazati: „Zaboravili ste ko sam i da nijesam umro, nego živ otišo u nebo. A ljudi koji ga budnu gledali će reći: „Nijesmo, nijesmo, ti si svijeti Arhanđel Mijajlo.“

Ondakar će za Mijajlom poći svi narodi i zemlja će postati prava rajska bašća. Hrana će iznicati svuđe, i u rijekama, morima i šumama. Oni, koji se ondaj rode živjeće srećno i dugovječno da će i zaboraviti kada su se rodili.
Mijajlo će bivati svuđe, a ponajviše u Carigradu, sve dok ljudi ne progovore jednim jezikom i jednom verom. Pošlje će jopet zadovoljan otići u nebo.”

Vjerovali ili ne ovim proročanstvima, čini se kako se ne može osporiti njihova povezanost sa događajima koji su se vrtoglavo odvijali u 2020. godini, a šta nam se sprema tek ostaje da vidimo! (Naj portal)

Vidoviti ljudi

Iz paklenih muka Esmu Mehić je spasila Vidovita Rabija: ZAŠTO BAŠ MOJE DIJETE?

Published

on

Nikada nisam pomišljala da će se moja najveća noćna mora okončati skoro sasvim slučajno i da će ustvari uzroci svega toga ležati tako blizu mene. Da sam barem znala! Jer noći ispunjene vriskom, neartikulisanim zvucima, razbacane stvari po kući…, bili su moja svakodnevnica pune dvije godine.

Živjela sam u strahu, možda je bolje reći da sam samo postojala. Zapravo, života nisam imala, na ulicu nisam izlazila mjesecima. Jedina stvar koja me interesovala i zbog koje sam ponekada željela da da jutro i ne scane jeste: „Zašto moje dijete?“.

Jecaji na ulici

Moja kćerka, to divno stvorenje koje nikada nikome nije nanijelo zlo, koja je bila uzorna i odlična učenica, bila je bolesna, a uzrok niko nije znao. Imala je 16 godina. To je vrijeme kada se stva, kada se voli… A ona nije imala vrijeme, za nju je stalo. Živjela je u nekom svom svijetu gdje su joj očaj i bol bili zamjena za ljubav, a svaki novi dan imala je sve više džinovsko-šejtanskih napada.

Najteže od svega za jednu majku jeste kada gledate vaše dijete kako se pati, a vi mu ne možete pomoći. U stanju u kojem se nalazila ona čak nije ni znala da sam joj majka.

Da su bar doktori znali šta je mom djetetu! Ali, ne. Svi nalazi i snimci bili su uredni, a na terapije nije reagovala onako kako su oni očelivali. Počela sam da sumnjam da izlaz iz ove situacije uopće posoji, nisam vidjela nikakvu alternativu, nikakvu pomoć; samo moje dijete koje umjesto pjesme ispušta neartikulisane urlike poput mačke i psa.

Moja je Elma tonula sve dublje, a sa njom i ja. Za pomoć se nisam mogla obratiti nikome, jer ne bi vjerovali, tako da sam sav svoj teret nosila sama i to me jako boljelo.

Nakon, ko zna kojeg uzaludnog pokušaja da u bolnici nađemo lijek ili bar put do lijeka. Jednog dana sam plačući krenula iz bolnice i u putu sam sreča sboju staru poznanicu. Napokon sam zajecala i sve joj na ulici ispričala o našim jadima.

No, na moje iznenađenje ona mi je rekla kako je i sama imala nekih problema i dala mi je broj od Vidovite Rabije. Savjetovala mi je da kod nje odem što prije, ali ja Rabiju nisam odmah nazvala. Strahovala sam da ni ona neće pomoći mojoj Elmi.

Pramen kose

No jedno noći desio se najjači napad. Bacala je stvari po podu, vrištala… Ubrzo je izgubila svijest, uzgledala je kao da spava, što je mene još više prepalo. Vidjeti je tako neprirodno mirnu, čini mi se da je bilo još teže, nego je gledati rastrešenu i raspamećenu.

Tako kasno, u panici sam se javila Vidovitoj Rabiji. Tada nisam ni slutila da će moj telefonski poziv biti odlučujući za izliječenje moje kćerke. Nisam ni sanjala da ću otkriti uzrok njenog stanja i nepoznate bolesti.

Ukratko sam joj objasnila situaciju, a ona mi je rekla da će da prouči Dovu iz Kur'ana za moju Elmu, kako bi je smirila. A onda je, nakon što je „otvorila njenu zvijezdu“ kazala kako je moje dijete pod sihirima.

„Njoj su napravljeni sihiri preko pramena kose, a uradila je to njoj po krvi bliska osoba. Vi i ta žena se nikada niste voljele. Ona, zapravo, vas nije nikada prihvatila…. – govorila je vidovita Rabija, a meni je odmah bilo jasno da je to moja svekrva, jer me ta žena nikada nije prihvatila kao snahu.

Sutradan smo stigle kod Vidovite Rabije, moja kćerka nij mogla stajati na nogama, unijele smo je unutra. Rabija je uzela za ruku i počela da uči….

I upravo tada u toj prostoriji desio se najljepši trenutak u mome žiovotu. Elma se smirila i zovnula me „Mama“.  Rabija je nastavila učiti, a onda joj dala kocku sa tom učenom vodom.

Vodila sam je ukupno na devet tih duhovnih tretmana, kupala je učenom vodom, posipala posteljinu i garderobu njenu, prskala sobu u kojoj spava.

Danas, nakon svega, Elma je drugo dijete, sasvim je priroddna i zdrava, um joj se izvistrio, emocije probudila. Opet naš dom miriše toplinom i ljubavlju.

Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending