Selo Bančići, udaljeno nekih 10 kilometara od Ljubinja poznato je po brojnim stogodišnjacima koji su živjeli ili žive u ovom hercegovačkom selu.Ipak, najpoznatiji lokalitet Bančića je ‘vječno zeleni dub’.
Stari hrast (dub) u Bančićima ne gubi lišće tokom cijele godine, tako da ga mještani nazivaju ‘vječno zelenim’. Ovaj prirodni fenomen pokušali su objasniti brojni naučnici. Smatra se da se radi o specifičnoj vrsti mediteranskog hrasta čije rasprostranjenje se veže za neka grčka ostrva.
Prvu naučnu bilješku o ovom hrastu je ostavio austrijski botaničar u drugoj polovini devetnaestog bijeka, dao mu ime, i upisao ga kao jedini do tada poznati primjerak.
“Čudno je to sve, ne znamo kako se tu obreo, čak su neki biolozi govorili da je on prvi ili posljednji primjerak svoje vrste”, završava Turanjanin.
Mještani ovog kraja prenose s koljena na koljeno legend o zelenom hrastu. Ovdje se vjeruje da bi onoga ko ovaj hrast ošteti snašlo veliko zlo, pa se pravila o nediranju zelenog hrasta već stotinama godina svi pridržavaju. Narod ga smatra svetim drvetom, pa u čast tome mještani sela Bančići godinama unazad organiziraju sabor svake godine, baš na mjestu kod zelenog hrasta.
“Sa koljena na koljeno prenosi se predaja koja kazuje da se u proputovanju kroz ovaj kraj pod stablom duba odmarao Sveti Sava, koji se nakon ljetnjeg sna prenuo osjetivši novu snagu u nogama i kazao: ‘Kad si ti mene svojim hladom odmorio, da Bog da uvijek bio svjež i zelen'”, – kazuje Milan Turanjin iz Bančića. (Naj portal)
