Sve ljubavi Silvane Armenulić su bile bolne: OVAKO JE OPJEVALA VELIKU LJUBAV SA OBUĆAREM SABITOM

Decenijama je 10. oktobar najtužniji dan na balkanskom estradnom nebu.

Tog dana, 1976. godine tragično je život izgubila Silvana Zilha Armenulić, u to vrijeme najveća zvijezda tadašnje Jugoslavije. Sa njom su tada u smrt otišli njena mlađa sestra Mirsada Mirjana Bajraktarević i violinista Miodrag Jašarević.

Lična karta

Vraćali su se iz Aleksandrovca, gdje je Silvana pred tridesetak hiljada ljudi i milionskim gledalištem otpjevala “Da sam ptica i da imam krila”. To je bila u to vrijeme njena “lična karta”. Interpretacija je bila sjajna, mada se pjevačica u tim trenucima jako loše osjećala.

Neposredno pred nastupudarila je potiljkom u drveni stub koji se nalazio iznad njene glave. Uz sve to, imala je kako puno privatnih problema. Bila je nedjelja, a u ponedjeljak 11. oktobra u devet sati ujutro imala je zakazano posljednju raspravu u brakoazvodnoj parnici sa suprugom Radmilom Armenulićem.

Silno je željela taj razvod, da bi ozvaničila ljubav sa sportskim komentatorom Markom Markovićem s kojim je, kako je znala govoriti, bila veoma sretna. Konačno je srela muškarca koji je voli i pažljiv je prema njoj.

Iako je bila slijepo zaljubljena, i sa Markom je imala trzavica. Upravo tih dana bili u svađi. Marko je otišao u Španiju da prenosi utakmicu Španija – Jugoslavija skoro bez pozdrava. Razlog svađe je bila Silvanina ljubomora, vrlo često bez osnova, jer taj čovjek je bezgrabično volio. Ali, ona se plašila da ga ne izgubi… Do tada je imala jako puno gibitaka i ljubavnih razočarenja. Sve ljubavi Silvane Armenulić su bile bolne…

Rano se udala, sa 18 godina za teniskog trenera Radmila Armenulića. Jedno vrijeme je pauzirala na estradnoj sceni, posvetila se odgoju svoje kćerke Gordane, a onda je prepustila svekrvi, te se vratila na pozornicu. Bila je univerzalan umjetnik – pjevala je sevdah, starogradske, komponovane… Uz sve to božanstveno je izgledala.

Jednom se rađa

– Takva žena se rađa jednom u 100 godina – kazao je jednom prilikom Safet Isović.

Legendarna Silvana Armenulić sa nepunih osamnaest godina bila je jedna od najpoznatijih i najperspekivnijih pjevačica u bivšoj Jugoslaviji. Doduše, šezdesetih godina prošlog vijeka je nastupala kao Zilha Bajraktarević. Poznato je da je zbog pjesme pobjegla iz rodnog Doboja u Sarajevo, gdje je kao svoje dijete prihvatio i prigrlio vrsni muzički pedagog i šef Narodnog orkestra RTV Sarajevo Ismet Alajbegović Šerbo. Ona je, zapravo, jedno vrijeme boravila u Travniku, gdje je zajedno sa starijom sestrom Abidom, radila u jednom travničkom pogonu.

O njenom ljubavnom životu se zna samo toliko da je, nakon bijega za Beograd, bio satkan od otrova i meda. Udala se za tenisera Radmila Armenulića, sina jedinca ugledne beogradske porodice, rodila kćerku Gordanu i prolila rijeku suza u tom braku. Trpila je brojna poniženja svoje svekrve, koja je nikada nije prihvatila kao Muslimanku iz Bosne, ali je imala zaštitu svekra, kojeg je Silvana voljela i poštovala kao svoga oca. (Njen otac Mehmed je se bio odrekao).

U braku sa Radmilom slavna pjevačica je dugo trpila njegove prevare, avanture, pa čak i posjete ljubavnica na kućnu adresu u centru Beograda (tadašnja Ulica 7. jula na broju 57). Jedna od Radmilovih ljubavnica, službenica u “Poštama Beograda” Lepa Jankov je pokušala na kućnim vratima da Silvanu isiječe razbijenim flašama.

Sve svoje ljubavne tegobe iz tih godina Silvana je opjevala u emocijama nabijenim pjesmama “Noćas mi srce pati”, “Rane moje”, “Ostavite tugu moju”, “Ja molim za ljubav”…. Na kraju je poklekla pred tom ljubavi, povukla se, napustila dom Armenulića, tokom 1975. godine kupila stan na Novom Beogradu, a započela ljubovati sa Markom Markovićem, tadašnjim najpoznatijim sportskim komentatorom u Jugoslaviji.

Postala Silvana

A šta je sa životom i karijerom u Sarajevu? Zašto je sve to Zilha napustila, preselila se u Beograd i postala Silvana?

Za sve je kriva majka čuvenog sarajevskog obućara Sakiba “Šustera”, koji je imao svoju obućarsku radnju u Bistriku, u neposrednoj blizini Sarajevske žičare. Kažu, da mu stasom nije bilo ravnog momka u Sarajevu.

Bio je sin jedinac. Zilhu je upoznao u hotelu “Evropa” i zaljubio se. Nije ni ona bila ravnodušna. Ljubav je cvjetala. Svi su u Sarajevu znali za Zilhu i Sakiba. Njihovu ljubav je podržavao i Šerbo, jer je bio najveći autoritet u njenom životu.

Ova ljubav je završila zabranama, bijegom, jecajima, alkoholizmom. Godine 1960. sina jedinca, svoga Sakiba, majka je zaklela da joj pjevačicu ne dovodi u kuću i da ne ženi Zilhu.

Iste večeri Zilha je, puna ponosa, okrenula mu leđa, i nikada više nije željela da ga vidi. U duši je jecala, patila i bolovala. U takvom stanju je otpjevala i pjesmu “Teško mi je jadnoj u Saraj’vu sama”. Ta emocija je doprinijela da ova izvedba ostane zabilježena kao antologijski snimak.

Pobjegla kod sestre

Bježeći od Sabita, Zilha je pobjegla kod sestre Abide, koja je u Beogradu takođe pjevala. Neki kažu da je bolje pjevala od Silvane, ali se Abida udala i napustila mikrofon, a svjetla pozornice je prepustila Silvani.

U Beogradu će Silvana upoznati novu ljubav. Ali, Sabit je ostao doživotno da samuje i tuguje za svojom Zilhom, nikada se nije ženio. Tugovala je i njegova majka, jer se osjećala krivom za patnje svoga sina, pogotovo kada bi Silvanu vidjela na TV-u, ili kada bi zatekla Sabita kako sluša njene pjesme i plače.

Vremenom se Sabit odao alkoholu, čuvao je desetak fotografija sa Zilhom – Silvanom, čak ih je povremeno “osvježavao”. Neke je držao i uramljene.

Svoj bol i uspomenu na ovu veliku ljubav nikada nije htio da dijeli u javnosti. Umro je uz Silvaninu pjesmu “Teško mi je jadnoj u Saraj’vu sama” (Naj portal/E.Milić)