Pratite nas

Zanimljivosti

Stručnjaci za bonton tvrde: ŽENE NIKADA NE TREBA DA SE IZVINJAVAJU ZA OVIH 8 STVARI

Published

on

Bilo da je došlo do svađe s partnerom, prijateljem, roditeljem ili kolegom, obično je izvinjenje najbolji način da se stvari poprave.

U idealnom svijetu bi obje strane razmislile o svom ponašanju i preuzele odgovornost za sve loše postupke, ali studije su pokazale da žene, češće nego muškarci, vlastito ponašanje doživljavaju kao uvrijedljivo. Kao rezultat toga, češće će da izraze svoje žaljenje i uputiti izvinjenje – što u nekim slučajevima može dodatno da produbi neravnotežu moći.

“Žene često koriste izvinjenje kako bi sebe umanjile pred drugima. Manje su pametne, manje sposobne i manje kompetentne”, objašnjava osnivačica kompanije Mannersmith Etiquette Consulting, Džodi RR Smit.

Ona kaže da je, osim obuzdavanja vlastitih bespotrebnih izvinjenja, važno i prestati očekivati izvinjenja od drugih žena koje nisu učinile ništa loše i fokusirati se na izgradnju međusobne podrške. Daje savjete dfa se ne treba izvinjavati za:

Za ambicioznost
Kada je riječ o ambicijama na radnom mjestu, mnoge žene imaju dvostruka mjerila. Iako se od njih očekuje da rade jednako naporno kao njihove muške kolege, često se na njih negativno gleda ako su otvoreno ambiciozne.

Osnivačica “Etiquette Consultinga” Džuls Hirst kaže da se nikada ne bi trebalo da se izvinjavate zbog svojih profesionalnih ciljeva; uključujući one koji se tiču finansija. Baš kao što muškarci mogu da teže tome da postanu vođe tima ili oni koji najviše zarađuju, a da ne ispadnu pohlepni ili nezahvalni, i žene treba da imaju taj isti luksuz.

“Muškarci se zbog njihovih ambicija slave, trebalo bi i žene”, kaže Hirst za Best Life.

Za svoj izgled
Ako ste osijedeli ili nabacili koji kilogram viška, možda ćete osjetiti potrebu da se nekome izvinite za promjene u svom izgledu. Ipak, Hirst kaže da bi trebalo da izbjegavate izvinjenja i samokritične komentare koji mogu da štete samopouzdanje i da utiču na to kako vas drugi vide.

“Društvo vrlo strogo procjenjuje izgled žene. Nemojte se izvinjavati zbog toga kako ste odlučili da se predstavite. Budite ponosne na svoj izgled i zanemarite kritike. Vaše tijelo, vaša pravila.

Za pokazivanje emocija
Istraživanja kažu da, iako žene i muškarci doživljavaju istu količinu emocija, kada te osjećaje izraze ne doživljavaju ih drugi ljudi isto. Dok se na muškarce kada su otvoreno emocionalni može gledati kao na strastvene, na žene će se vjerovatnije gledati kao na iracionalne, kažu psiholozi, a Hirst upozorava da žene nikada ne bi trebalo da osjećaju potrebu da se izvinjavaju zbog pokazivanja zdravog raspona emocija; što je nešto od čega bi svako mogao da ima koristi ako i sam isproba.
“Nema ničeg lošeg u pokazivanju emocija. Svako ih ima, i nikako ne znači da ste manje profesionalni ili sposobni.

Zato što su same ili bez djece
Lične odluke o vašem ljubavnom životu i porodičnoj strukturi nisu ničija stvar. To uključuje i razgovore s članovima vlastite porodice koji se mogu više uplitati u vaše izbore ili imaju pravo na svoje mišljenje pred vama. Ipak, vaš izbor životnog stila je samo vaš i niko vas zbog njega ne bi trebalo da vas osuđuje.

Za uspjeh
Žene često osjećaju potrebu da se izvinjavaju za svoj profesionalni uspjeh ili da umanje značaj svog napredovanja. Prema Smit, jedan je primjer kada žene uspjeh u dobijanju napredovanja ili novog klijenta pripisuju sreći, a ne napornom radu i vlastitom talentu.

“Mnoge žene da bi uspjele treba da rade više od muškaraca. Ponosite se njima i nemojte im umanjivati zasluge. Nažalost, žene još uvijek često osjećaju potrebu da se izvinjavaju za svoj profesionalni uspjeh ili da umanje značaj svog napredovanja.

Za odbijanje
Budući da su djevojke često odgajane da budu dostupne, prijatne i susretljive, nije čudno što neke žene kada moraju da kažu “ne” ili da postave čvrste granice osjećaju dozu krivice.

Ipak, stručnjaci kažu da je važno da znaju da možete uvijek bez pardona nekome nešto da odbijete i ne samo da će to da koristi vašem mentalnom zdravlju, već će vam i omogućiti da u potpunosti poštujete sebe.

Za brigu o sebi
Dugo je društvo propagiralo mit da se može imati sve odjednom, a kao rezultat toga, mnoge žene danas osjećaju da moraju bez napora žonglirati sa zahtjevima svojih karijera, majčinstva i svega ostalog. Stručnjaci kažu da je važno za sve; uključujući same žene; da prioritet daju brizi o sebi i da se ne osjećaju krivima što svoje potrebe ponekad stave na prvo mjesto.

“Svako se treba povremeno napuniti energijom, nemojte se za to izvinjavati” napominje Hirst.

Za tuđe osjećaje i nesigurnosti
Mnoge se žene osjećaju odgovornima za to da se muškarci pokraj njih osjećaju sigurno i da ne misle da su ugroženi, ali Smit kaže da žene ne bi trebalo da se izvinjavaju kad znaju da nisu učinile ništa loše, te da bi trebalo da prestanu da preuzimaju odgovornost za stvari koje su van njihove kontrole.

“Iako je uvijek najbolje da prema drugima budete uljudni i ljubazni, vaše vlastite potrebe su i dalje važne i trebalo bi da budete ispred tuđih nesigurnosti. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending