Pratite nas

Sudbine

Što veći problem, to brže stižeš u medije: OVO JE PROBLEMATIČNI MARKO KMET KOJI SE ODREKAO DJECE, A U INAT MAJCI POKLANJA POLOVINU KUĆE

Published

on

Marko Janković Kmet, široj javnosti je postao poznat kada se javno odrekao od maloljetne djece i to objelodanio plakatima širom Vlasotinca. (Srbija). On je sada objasnio zašto poklanja polovinu porodične kuće.

“Polovina kuće što poklanjam je bila kuća gdje se rodio moj pokojni djed po ocu i polovinu te kuće je meni za života prepisao moj pokojni otac. Druga polovina je ostala u vlasništvu oca, da bi je nakon njegove smrti naslijedila majka.

Inače, toliko se grabila da naslijedi tu polovinu kuće od mog djeda, kog je za života izgladnjivala i maltretirala, nije mu davala ni dinara od njegove penzije, već sam ja kao dijete od para koje bi zaradio na dnevnici njemu kupovao hranu.

Ja poklanjam svoj dio kuće jer ne želim da imam nikakve više veze sa tim nemoralnim i primitivnim ljudima. Ja imam i brata kome su roditelji kupili stan u Nišu, a meni su dali polovinu seoske kuće za utjehu.

Ja u uspomenu na mog djedu koji organski nije podnosio – krvnika snahu i on mi je rekao ako ostane njoj dio kuće da se nakon njegove smrti odreknem!

U inat mojoj majci sam poklonio kuću jer je ona učestvovala i zlostavljanju moje djece od koje su napravili kriminalce sa 9 godina – ispričao je Marko Janković Kmet za Blic.

Podsjetimo, Marko se pre oko mesec dana obratio medijima i poslao snimak na kom navodno njegova bivša supruga tuče djecu.

Novinari su tada kontaktirali Marka, koji je izneo svoju verziju priče, ali i Centar za socijalni rad u Vlasotincu, gdje smo saznali da su Markova majka, žena i djeca boravili u Sigurnoj kući zbog nasilja u porodici.

Marko je tada ispričao da njegova bivša supruga ima potpunu podršku njegove majke, ali i brata.

Prema njegovim riječima, više puta je pokušavao da spasi djecu fizičkog maltretiranja od strane supruge, ali je ona imala zaštitu svekrve i djevera, odnosno njegove majke i brata.

U Centru za socijalni rad tada su rekli da ispituju slučaj, ali da su se Markova majka, bivša supruga i djeca zbog nasilja u porodici sklanjala u Sigurnu kuću.

“Ono što znamo jeste da su njegova majka, supruga i djeca jedno vrijeme bili u Sigurnoj kući zbog nasilja u porodici – rekli su kratko. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending