Zanimljivosti

Što smo stariji, više ličimo na roditelje: KADA POČINJEMO DA BUDEMO ONI

Published

2 godine

12/03/2023

Iskustva prethodnih generacija govore da smo svi na putu da postanemo kao naši roditelji zbog neizbježnog prelaska u zrele godine, a sada je jasno u kojem trenutku se to zaista dogodi većini ljudi.

Prema Dejli mejlu, studija iz 2019. koju je pokrenuo dr Džulijan de Silva, plastični hirurg iz Londona, otkrila je da većina žena počinje da liči na svoje majke u dobi od oko 33 godine, a muškarci počinju proces pretvaranja u svoje očeve godinu kasnije, sa 34.
Anketa je obuhvatila 2.000 ljudi.

„Svi se u nekom trenutku života pretvaramo u svoje roditelje – i to je nešto što treba slaviti. Postati kao naši roditelji glavni je okidač, a faktori načina života takođe su važni“, rekao je De Silva.

Možda ste već postali kao svoj roditelj, a da toga niste svjesni

Rani znakovi da žene postaju svoje majke uključuju gledanje istih televizijskih emisija, korišćenje istih izreka i pronalaženje sličnih hobija. Ako ste ikada rekli djetetu: „Ako ti je dosadno, onda si dosadan“ ili „Ako želiš nešto slatko, pojedi jabuku“, onda si možda već postala tvoja majka.
Za muškarce znakovi uključuju usvajanje očevih političkih stavova, gašenje svjetla u sobama koje se ne koriste i slušanje stare radio-stanice umjesto današnjih hitova.

Ako ste ikada razmišljali da na aerodrom stignete barem dva sata prije leta, vjerovatno ste već postali kao svoj otac.

Da li je postati kao naši roditelji loša stvar?
Ima nečeg utješnog u tome da zanemarite potrebu da izgledate kul ili budete u korak s najnovijim trendovima. Ima nečeg lijepog u izboru odjeće na osnovu starosti i usmjeravanju života do tačke u kojoj većinu stvari svodite na određeni uhodani sistem koji praktikujete.

Kad postanemo kao naši roditelji, nastavljamo li da rastemo i širimo svoje vidike? Ili smo odlučili da postanemo zatvoreni i kruti? To zavisi od toga kakvi su nam roditelji, piše Upworthy.

Primjena zrelosti i iskustva uz zadržavanje doze spontanosti i užitka u životu
Šejn Snou napisao je u „Harvard Business Reviewu“ da su istraživači identifikovali jednostavnu ideju koja pomaže ljudima da ostanu otvorenog uma kako stare: „intelektualnu poniznost“.

Istraživači vjeruju da praktikovanjem ovog koncepta ljudi zadržavaju spremnost na promjenu, a koriste mudrost da bi procijenili kada je dobro zadržati stare navike. Takođe su otkrili da je veća vjerovatnoća da će ljudi koji pokazuju „otvorenost za nova iskustva“ držati korak sa svijetom koji se mijenja.

Čini se da je ključ uspješnog dovršetka procesa pretvaranja u naše roditelje prihvatanje predivnih aspekata starenja poput posjedovanja neke ušteđevine, dobro opremljenog špajza i sredstava za zamjenu ulja u automobilu prije nego što bude prekasno, istovremeno shvatajući da je važno živjeti život punim plućima. (Naj portal)

Tagovi:iskustvo roditelji zrelost

Sljedeća vijest

Tumačimo snove, evo šta znači sanjati biljke i voće: SMOKVA JE USPJEH U LJUBAVI, ŠLJIVA LJUBOMORA, KRUŠKA-DOBRA ZARADA

Predhodna vijest

OVO NISAM ZNAO PRIJE 30. GODINE: TIKTOKER POKAZAO KAKO SKINUTI FLASTER BEZ IMALO BOLA

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

9 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.