Zanimljivosti

Što je deblji, on je ženama ljepši: U PLEMENU BODI CIJENE SE MUŠKARCI SA VELIKIM STOMAKOM

Published

1 godina

11/04/2023

Ako ste muškog roda i projsečnog izgleda, a slučajno dospijete u Etiopiju među pripadnike plemena Bodi, koji žive u regionu Omo-Torkana, gledaće vas s preziranjem. Zategnuti kaiš njima nije znak da vodite računa o zdravlju, već da ste skroz-naskroz propali.

Samo oni s pozamašnim stomakom biće dočekani domaćinski, sa osmjehom, a sigurno će im prići i neka pripadnica ljepšeg pola, jer su debeljuce za njih – najpoželjniji muškarci.

Među ljudima za nas iznenađujuće kulture, gdje je “veliko” definitivno najllepše, sasvim je uobičajeno da mršave goste zaobilaze u širokom luku. To čine i sa svojima: oko najdebljeg u plemenu svi se vrte, a one koji i pored velikog truda nisu uspjeli da se ugoje – ignorišu.

Zato u plemenu Bodi, koje broji oko 10.000 duša, muškarci daju sve od sebe kako bi na fascinantnom takmičenju bili proglašeni za najdebljeg: titula heroja prati ih cijeli život, čak i kad im se stomak s vremenom vrati u normalu.

Za ovaj neobični izazov muškarce nominuju porodice, a zatim kreću pripreme, koje traju najmanje tri mjeseca, a najčešće šest mjeseci.

Tokom dobrovoljnog zatočeništva u svojim kolibama (za to vrijeme ne smiju da izađu i obavezno je uzdržavanje od seksa), izabrani muškarci od svitanja do sumraka piju kravlju krv pomiješanu s mlijekom i medom, koje im donose žene.

Kako su krave za pripadnike plemena Bodi svete životinje, zbog ovog uzvišenog cilja ih ne ubijaju, već samo zarežu kopljem ili sjekirom kako bi iz vene istisli krv. Potom im rane prekrivaju glinom da bi se što prije oporavile.

I dok kravama brzo bude bolje, muškarci prolaze kroz velike muke. Zbog visokih temperatura, moraju u tren oka da ispiju napitak od dva litra prije nego što se zgruša.

Svi ne mogu da podnesu toliku količinu pića popijenu na brzinu, pa povraćaju, a koga spopadne muka – taj bude diskvalifikovan.

Na dan D muškarci koji su izdržali surovi tretman, prije nego što izađu iz svojih koliba i krenu do mjesta gde će se održati ceremonija, prekrivaju tijela glinom i pepelom i na sebe stavljaju ukrase od školjki, a pera na glavu. Zbog naglog prekomjernog debljanja i izbočenog stomaka svaki korak im se čini kilometarskim, ali ne smiju da posustanu jer će i u tom slučaju biti eliminisani iz takmičenja.

Da se to ne bi dogodilo, žene im stalno brišu znoj i polivaju ih alkoholom, posebno kad stignu do svetog drveta, oko kog još satima moraju da hodaju.
I pored toga, postati debeo čovek je san svakog Bodi klinca!

Kad se konačno izabere najdeblji čovjek, nagrađuje se divljenjem, a ceremonija se završava klanjem krave velikim svetim kamenom. Potom seoske starješine pregledaju njen stomak i krv da saznaju kakva će biti budućnost pobjednika i život im se vraća u normalu. Većini takmičara se s vremenom “istope” stomaci, taman kad se obnovlja ciklus i bira novi mister. (Naj portal)

Tagovi:pleme stomak tradicija

Sljedeća vijest

Egzotična ljepotica cvjeta samo jednom: BILJKA LJUBAVI ELEMINIŠE ZRAČENJA

Predhodna vijest

Da li zaista funkcionišu: SVE VEĆA JAGMA ZA HELANKAMA ZA MRŠANJE

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

9 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.