Stari grad Ključ, u historijskim dokumentima poznatiji kao Ključ na Sani, biser je srednjovjekovne bosanske baštine i arhitekture, te predstavlja neprocjenjivo kulturno bogatstvo velike historijske vrijednosti.

Osim po brojnim specifičnostima, ova građevina je poznata i da je u okvirima njenih zidina 25. maja 1463. godine, posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević predao Bosnu tada moćnom Osmanskom carstvu.

Stari grad Ključ smješten je na visokim i strmim stijenama uz lijevu obalu rijeke Sane. Svi objekti u gradu bili su opasani visokim bedemima sa sjevera, dok su s juga prirodno zaštićeni dubokom provalijom. Zajedno sa podgrađem, ovi objekti predstavljaju najstarije gradsko jezgro, uklopljeno u jedinstven sistem zidina.

Grad je igrao značajnu ulogu u historiji i politici srednjovjekovne bosanske države, a njegovi gospodari bili su moćno plemstvo iz doline rijeke Sane Hrvatinići, koji su pripadali crkvi bosanskoj.

“Grad se prvi put spominje 1323. godine u povelji bana Stjepana II Kotromanića, kada on župu Banicu i Ključ daje bosanskoj feudalnoj porodici Hrvatinićima. Inače, Stari grad Ključ čine četiri diletacije: Prva je kula Ljubica, to je ustvari najviši dio grada koji potječe iz 13. stoljeća. Drugi dio čine Tabor kule, koje su nastale u vrijeme Sulejmana Veličanstvenoga, negdje između 1520. i 1565. godine. Treća diletacija se naziva srednjovjekovni grad Ključ na Sani, a ispod Ključa na Sani se nalazi Podgrad Ključ”, kaže Fuad Alibegović, profesor historije, rođeni Ključanin i autor knjige “Ključ na Sani”.

Tabor koji je smješten između grada i Ljubice je mlađi kompleks, koji u sadašnjem obliku potiče iz osmanskog perioda, mada je u osnovi ostao srednjovjekovni. Isturena kula Ljubica služila je kao bočna zaštita grada od neprijateljske artiljerije.

Ipak, ono po čemu je Stari grad Ključ ostao trajno zapisan u knjigama historije jeste činjenica da je bio posljednje utočište zadnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića i mjesto gdje je srednjovjekovna bosanska država, pred najezdom mnogo jačeg i brojnijeg suparnika, predata na, ispostavit će se, višestoljetno upravljanje Osmanlijama.

Upravo zbog te “posljednje epizode” bosanskog kraljevstva, Ključ i danas nazivaju kraljevskim gradom.

“Stjepan Tomašević je bježeći iz Jajca došao u srednjovjekovni grad Ključ na Sani, smatrajući da je to jako dobro utvrđen grad i da se neće morati predati Osmanskoj vojsci. Čak se spominje da su u Ključu sa njim boravili i njegov polubrat i polusestra, Katarina i Sigismund. Uglavnom, Stjepan se predao velikom veziru Mahmut-paši, kojeg je sultan Mehmed el-Fatih poslao u Ključ da vodi vojnu operaciju za osvajanje grada, a koji je prije toga obećao kralju Stjepanu da će mu sačuvati život ukoliko preda Bosnu”, priča prof. Alibegović.

Nakon što je kralj Stjepan to i učinio 25. maja 1463. godine, Mahmut-paša je zarobio Stjepana i odveo sultanu Mehmedu el Fatihu u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu svim zapovjednicima da predaju gradove Osmanlijama. Ujedno, na asistenciju vrhovnog muftije carstva da sultan nije nije dužan poštovati obećanja svojih potčinjenih, sultan Mehmed je Mahmut-pašinu zakletvu proglasio nevažećom i u svom taboru u Jajcu, 5. juna, pogubio kralja, njegovog strica Radivoja i mnogo bosanske vlastele.

Predajom posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića u Ključu, prije tačno 553 godine, pala je i Bosna i njena državotvornost, te na taj način završava epoha samostalnosti bosanske države. Bosna je nakon toga ušla u sastav velikog Osmanskog carstva kao Bosanski sandžak, a poslije kao Bosanski pašaluk.

“Interesantna stvar, pored činjenice da se u Ključu predao posljednji bosanski kralj, na tom prostoru je i pružen veoma snažan otpor Austrougarima, kada su dolazili na ove prostore 1878. godine. Čak 314 vojnika i časnika Austrougarske vojske je ‘izbačeno iz stroja’, tj. ubijeno i ranjeno. Naravno, poginulo je i dosta domaćeg naroda, ali nisu poznati detaljniji podaci o tome. Tako da je Ključ poznat kao jedno od mjesta gdje su se događale značajne stvari u historiji”, ističe prof. Alibegović.

Srednjovjekovni grad Ključ na Sani sa sobom nosi specifičnosti i simbol je prepoznatljivosti po brojnim historijskim događajima koji su se odvijali pod njegovim bedemima i, ako ni zbog čega drugog, njegova historijska “težina” daje mu za pravo da se nalazi visoko na listi naših potencijalnih budućih posjeta i turističkih lokacija. (Naj portal)