Razglednice
STARI GRAD KLJUČ: Ovdje je Bosna prodata Osmanlijama
Stari grad Ključ, u historijskim dokumentima poznatiji kao Ključ na Sani, biser je srednjovjekovne bosanske baštine i arhitekture, te predstavlja neprocjenjivo kulturno bogatstvo velike historijske vrijednosti.
Osim po brojnim specifičnostima, ova građevina je poznata i da je u okvirima njenih zidina 25. maja 1463. godine, posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević predao Bosnu tada moćnom Osmanskom carstvu.
Stari grad Ključ smješten je na visokim i strmim stijenama uz lijevu obalu rijeke Sane. Svi objekti u gradu bili su opasani visokim bedemima sa sjevera, dok su s juga prirodno zaštićeni dubokom provalijom. Zajedno sa podgrađem, ovi objekti predstavljaju najstarije gradsko jezgro, uklopljeno u jedinstven sistem zidina.
Grad je igrao značajnu ulogu u historiji i politici srednjovjekovne bosanske države, a njegovi gospodari bili su moćno plemstvo iz doline rijeke Sane Hrvatinići, koji su pripadali crkvi bosanskoj.
“Grad se prvi put spominje 1323. godine u povelji bana Stjepana II Kotromanića, kada on župu Banicu i Ključ daje bosanskoj feudalnoj porodici Hrvatinićima. Inače, Stari grad Ključ čine četiri diletacije: Prva je kula Ljubica, to je ustvari najviši dio grada koji potječe iz 13. stoljeća. Drugi dio čine Tabor kule, koje su nastale u vrijeme Sulejmana Veličanstvenoga, negdje između 1520. i 1565. godine. Treća diletacija se naziva srednjovjekovni grad Ključ na Sani, a ispod Ključa na Sani se nalazi Podgrad Ključ”, kaže Fuad Alibegović, profesor historije, rođeni Ključanin i autor knjige “Ključ na Sani”.
Tabor koji je smješten između grada i Ljubice je mlađi kompleks, koji u sadašnjem obliku potiče iz osmanskog perioda, mada je u osnovi ostao srednjovjekovni. Isturena kula Ljubica služila je kao bočna zaštita grada od neprijateljske artiljerije.
Ipak, ono po čemu je Stari grad Ključ ostao trajno zapisan u knjigama historije jeste činjenica da je bio posljednje utočište zadnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića i mjesto gdje je srednjovjekovna bosanska država, pred najezdom mnogo jačeg i brojnijeg suparnika, predata na, ispostavit će se, višestoljetno upravljanje Osmanlijama.
Upravo zbog te “posljednje epizode” bosanskog kraljevstva, Ključ i danas nazivaju kraljevskim gradom.
“Stjepan Tomašević je bježeći iz Jajca došao u srednjovjekovni grad Ključ na Sani, smatrajući da je to jako dobro utvrđen grad i da se neće morati predati Osmanskoj vojsci. Čak se spominje da su u Ključu sa njim boravili i njegov polubrat i polusestra, Katarina i Sigismund. Uglavnom, Stjepan se predao velikom veziru Mahmut-paši, kojeg je sultan Mehmed el-Fatih poslao u Ključ da vodi vojnu operaciju za osvajanje grada, a koji je prije toga obećao kralju Stjepanu da će mu sačuvati život ukoliko preda Bosnu”, priča prof. Alibegović.
Nakon što je kralj Stjepan to i učinio 25. maja 1463. godine, Mahmut-paša je zarobio Stjepana i odveo sultanu Mehmedu el Fatihu u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu svim zapovjednicima da predaju gradove Osmanlijama. Ujedno, na asistenciju vrhovnog muftije carstva da sultan nije nije dužan poštovati obećanja svojih potčinjenih, sultan Mehmed je Mahmut-pašinu zakletvu proglasio nevažećom i u svom taboru u Jajcu, 5. juna, pogubio kralja, njegovog strica Radivoja i mnogo bosanske vlastele.
Predajom posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića u Ključu, prije tačno 553 godine, pala je i Bosna i njena državotvornost, te na taj način završava epoha samostalnosti bosanske države. Bosna je nakon toga ušla u sastav velikog Osmanskog carstva kao Bosanski sandžak, a poslije kao Bosanski pašaluk.
“Interesantna stvar, pored činjenice da se u Ključu predao posljednji bosanski kralj, na tom prostoru je i pružen veoma snažan otpor Austrougarima, kada su dolazili na ove prostore 1878. godine. Čak 314 vojnika i časnika Austrougarske vojske je ‘izbačeno iz stroja’, tj. ubijeno i ranjeno. Naravno, poginulo je i dosta domaćeg naroda, ali nisu poznati detaljniji podaci o tome. Tako da je Ključ poznat kao jedno od mjesta gdje su se događale značajne stvari u historiji”, ističe prof. Alibegović.
Srednjovjekovni grad Ključ na Sani sa sobom nosi specifičnosti i simbol je prepoznatljivosti po brojnim historijskim događajima koji su se odvijali pod njegovim bedemima i, ako ni zbog čega drugog, njegova historijska “težina” daje mu za pravo da se nalazi visoko na listi naših potencijalnih budućih posjeta i turističkih lokacija. (Naj portal)
Razglednice
Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU
Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.
Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.
“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.
Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.
Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.
Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.
Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.
Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.
Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.
Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON