Pratite nas

Sudbine

Šta to uradi crni Alija: NADROGIRAN TUKAO SINA I GASIO OPUŠKE OD HAŠIŠA NA NJEMU, MISLEĆI DA JE PROKLET

Published

on

Alija H., 27-godišnjak iz sjeverozapadne Hrvatske, osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu i samicu u trajanju od devet mjeseci zbog svirepog ubistva dvogodišnjeg sina koji je neumorno plakao cijelu noć, pa ga je tukao i mučio dok mu je pikavcima pekao kožu sve do stopala.

Ovu kaznu je izreklo vijeće prvostepenog suda u Milanu, poštujući visinu predložene kazne tužilaštva, a biće protjeran i iz zemlje kada se steknu svi uslovi. Što se tiče mučenja, ovo je prvi takav slučaj u Italiji na polju porodičnog nasilja, a prema italijanskim medijima nije ni trepnuo u visini kazne.

Tužilaštvo ga je teretilo i za zlostavljanje drugih maloljetnih kćerki, ali to nije dokazano, ali je zato zlostavljao suprugu sa kojom ima ukupno petoro djece. Zbog svega ovoga njegova partnerka pokrenula je građanski postupak, a prema dostupnim informacijama, ona i djeca mogli bi da prime do 300 hiljada eura odštete.

Surovi zločin koji je zaprepastio italijansku i hrvatsku javnost dogodio se 22. maja 2019. godine u prizemnom stanu u ulici Ricciarelli u milanskoj zoni San Siro. Kobne večeri, Ali H. je bio sa suprugom S. Z. i njihovo troje od četvoro djece u stanu. Oko tri sata iza ponoći ustao je iz kreveta i prošetao po sobi. U njemu je nemir rastao sve više i više nakon što je pojeo hašiš, jer mu je njegova beba koja je plakala u susjednoj sobi postala nepodnošljiva. Prišao je krevetiću i umjesto da je sina uzeo u naručje i zagrlio ga i pokušao da ga utješi, počeo je da ga udara rukama po cijelom tijelu. Vapaj djece postajao je sve glasniji, pa je Alija H. zapalio cigaretu i počeo da se iživljava na ijtelu dječaka, koji je u jednom trenutku totalne nemoći i bola zauvijek utonuo u san.

Tri sata kasnije, Alija H. je nazvao 112 i povikao:

‘Upomoć, moj sin ne diše.’

Ali prije nego što je hitna pomoć stigla, pobjegao je sa ostalim kćerkama. Sakrio se u kući svog poznanika, ali je nekoliko sati kasnije lociran i uhapšen. U međuvremenu, njegova trudna partnerka, ispred osoblja Hitne pomoći, neutješno je držala i grlila dječakovo beživotno tijelo.

Tokom suđenja Alija H. pokušao je krivicu da svali na ženu.

“Jesam ga udario, ali ne jako. Zapravo sam ga ugrizao, ali ne jako. I ona ga je udarila u oko i ugasila cigarete na njegovom tijelu – branio se u sudnici, ali neuspješno, jer sudsko vijeće nije vjerovalo u njegovu verziju događaja.

Takođe je rekao da, „kad je pušio hašiš, imao je napade jer je mislio da je njegov najmlađi sin proklet jer mu je to majka rekla“.

“Zbog toga sam bio paranoičan, razum mi je biop pomućen. Probudio sam se noću, pušio i budio ga. I pretukao ga – otkrio je Alija H. koji bi, po pravnosnažnosti presude, mogao da i dalje izdržava kaznu u Hrvatskoj. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Stara policijska mušterija: “STRŠLJEN” DOŠAO GLAVE NEZIRU BAJRAKTARIJU ZBOG DILANJA KOKAINA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending