Pratite nas

Razglednice

Šta sve (ne) znamo o Kavkazu: OBLAST U KOJOJ ŽIVE UGLAVNOM MUSLIMANI

Published

on

Kavkaz je multietnička oblast, gdje zajedno žive ljudi različitih vjeroispovesti, koji govore na različitim jezicima i poštuju različite običaje. Značajan dio ove oblasti pripada Ruskoj Federaciji.

Kavkaz čini pretežno planinski teren smješten između Kaspijskog jezera i Crnog mora. Vijekovima tu živi na desetine etničkih grupa, a zbog udaljenosti planinskih naselja ove grupe su razvile različite jezike i vjeroispovesti. Ipak, sve one imaju sličan način života. Zbog toga Kavkaz nije samo geografski pojam, nego i istorijski i kulturni.

Danas je Kavkaz podeljen na Sjeverni i Južni, pri čemu Južni Kavkaz čine postsovjetske države, a Sjeverni nacionalne republike koje su dio Rusije.

Kavkaz se odavno nalazio na raskrsnici, na mjestu gdje se ukrštaju interesi susjednih zemalja: Persije (suvremenog Irana), Osmanskog Carstva (Turska) i Rusije. U podnožju Kavkaza Rusija je osnovala kozačka naselja i niz utvrđenja kako bi zaštitila južne granice od upada nomadskih plemena. Istovremeno, ona je tražila nove trgovinske puteve za povezivanje Azije i Evrope. Zanimljivo je da su mnogi kavački narodi (Osjetini, Kabardinci, Inguši, Gruzini i drugi) tražili zaštitu pod okriljem ruskih careva i željeli da se priključe Rusiji. Međutim, zbog nekih teritorija Rusija je morala da uđe u niz sukoba.

Kavkaz je konačno postao dio Rusije tek 1864. godine nakon Kavkaskog rata. U sovjetsko doba kavkaske oblasti dobile su suverene administrativne granice i autonomiju unutar velike zemlje. Nakon raspada Sovjetskog Saveza Gruzija, Armenija i Azerbajdžan postali su nezavisne države, dok su republike Sjevernog Kavkaza postale dio Rusije.

Na Sjevernom Kavkazu nalazi se sedam republika: Adigeja (prijestolnica Majkop), Karačajevo-Čerkezija (prijestolnica Čerkesk), Kabardino-Balkarija (prijestolnica Naljčik), Sjeverna Osetija –Alanija (prijestolnica Vladikavkaz), Ingušetija (prijestolnica Magas), Čečenija (prijestolnica Grozni), Dagestan (prijestolnica Mahačkala), Stavropoljski (prijestolnica Stavropolj) i Krasnodarski kraj (prijestolnica Krasnodar) takođe su dio Kavkaske istorijsko-kulturne regije.

Osim ruskog jezika, u republikama se na službenoj dužnosti koriste i lokalni jezici. Na primjer, u Karačajevo-Čerkeziji takvi jezici su: abazinski, karačajski, nogajski i čerkeski. Ali, naravno, Dagestan je prvak: ima čak 14 državnih jezika! I svi su toliko različiti da se stanovnici susjednih sela ne mogu razumjeti na svojim maternjim jezicima i moraju da koriste ruski.

Sjeverni Kavkaz najnaseljenija je oblast Rusije. Prema popisu iz 2010. godine, tu živi oko 15 miliona ljudi, pripadnika 50 etničkih grupa. Osim Rusa, među najvećim etničkih grupama su Čečeni, Čerkezi, Avari, Dargini, Osjetini, Inguši, Kumici i Lezgini. Zanimljivo je istaći da su stanovnici Kavkaza pretežno muslimani, samo je među Osjetinima pravoslavlje rasprostranjenije.

Ljudi sa Kavkaza imaju, i pored velikih međusobnih razlika, mnogo toga zajedničkog. Uglavnom zadržavaju tradicionalni način života: radije žive u kućama nego u stanovima (tamo je najniža urbanizacije u Rusiji), uglavnom se bave poljoprivredom i imaju tradicionalne stavove o porodici (često su stariji rođaci uključeni u izbor budućeg supružnika). Njihove narodne nošnje takođe su slične: na primjer, muškarci nose čerkeske kaftane s karakterističnim malim džepićima, a žene duge uske haljine i marame svijetlih boja. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending