Sudbine

Šta je sve radio “Bosanski Mengele“: KAKO JE DR. KEROVIĆ OTEO TRUDNU LJUBAVNICU, USPAVAO JE, TE JOJ URADIO ABORTUS?

Published

2 godine

25/01/2023

Priča iz 1997. godine, kada se dogodila, zbog monstruoznosti je šokirala sve koji su je čuli. Posebno zbog toga što je zločin počinio ljekar koji je bio poznat u cijelom tom kraju. Zločin se desio u septembru 1997, a počinio ga je tadašnji direktor Doma zdravlja u Loparama Dragomir Kerović.

U to vrijeme je bio i poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. On je oteo trudnu ženu s kojom je bio u vanbračnoj vezi, nasilno je uspavao i uradio joj abortus, a potom je ostavio, doslovno, u “nedođiji” da se snalazi kako zna i umije.

Pošto se u blizini nalazila kasarna, djevojku koja je tada imala 27 godina pronašli su vojnici i spasili joj život.

Tu bi se cijela priča i završila da nije bilo pritiska ženskih nevladinih i međunarodnih organizacija. Proces Keroviću trajao je godinama. “Bosanski doktor Mengele“, kako su ga tada mediji prozvali, osuđen je tek 2004, na četiri i po godine zatvora

Odležao je robiju, a potom se bez problema vratio u profesiju i u politiku, ali i u rubrike crne hronike. Izazvao je dvije saobraćajne nesreće u kojima je jedan čovjek poginuo, a jedan ostao invalid. Zatim je 2015. oborio pješaka na pješačkom prelazu u Loparama i to pokušao da prikrije.

Međutim, vratimo se slučaju nesretne djevojke. Početkom rata sa porodicom iz Tuzle odlazi u Bijeljinu, da bi po njegovom završetku došla u Lopare gdje je radila kao konobarica. Tu upoznaje Kerovića, tada veoma uticajnu ličnost u tom kraju, te s njim stupa u vanbračnu vezu u kojoj ostaje u drugom stanju.

Kerović, koji je imao suprugu i djecu, traži od djevojke da abortira, što ona odbija nakon čega joj se život pretvara u pakao. U septembru 1997. godine Kerović, sa trojicom pomagača obučenih u policijske uniforme, otima djevojku i odvozi u Dom zdravlja u Loparama. Devojka, koja je tada bila u sedmom mjesecu trudnoće, je oteta iz kuće u Bijeljini gdje je živjela sa roditeljima.

Kada su stigli u Lopare pod okriljem noći su ušli u Dom zdravlja. Tamo je Kerović, koji inače po struci nije ginekolog, djevojku nasilno uspavao i faktički ubio dijete koje je sukoro trebalo da se rodi. Poslije toga djevojku su iz automobila izbacili na jednoj livadi u selu Ljeljenča nadomak Bijeljine.

Svoje pomagače nagradio je sa 500 njemačkih maraka, što su to oni kasnije pred sudom i priznali. A pomagači su mu bili Milan Milovanović i Radoslav Popović. Njih dvojicu je Keroviću preporučio Živan Ilić iz Brčkog, te su sva trojica osuđeni.

Milovanović i Popović su osuđeni na po tri godine zatvora, dok je Ilić osuđen na jednu.

Dijelom je ovaj slučaj prekriven i velom misterije zbog nerazjašnjene smrti mladića Milana Kovačevića u porostorijama Doma zdravlja. On je pronađen u garaži, gdje se navodno zaključao, upalio motor automobila i ugušio se. Bio je zaposlen u Domu zdravlja kao vozač.

Kovačević je bio Kerovićev rođak koji mu je prije izvršenja zločina dao policijsku motorolu. Upravo je ta motorola bila jedna od ključnih dokaza u slučaju protiv Kerovića i njegovih pomagača.

Da je smrt Kovačevića sumnjiva tvrdi i Bratislav Zdravković, bivši policajac, a danas privatni detektiv.

“S tim se mladićem desilo ono što inače dešava svima onima koji mnogo pričaju. Ptičice koje pjevuše istinu završavaju u zatvorenom kavezu bez vazduha – slikovit je Zdravković. (Naj portal)

Tagovi:abortus Dragomir Kerović istaknuto mengele

Sljedeća vijest

Momčina od 100 ljeta Ahmet Pašić iz Jablanice: U MOJE VRIJEME BOLJE SE “ĆOSALO” A DANAS “ĆOSAJU” PREKO MOBITELA

Predhodna vijest

Mlada Hercegovka zbog Mamića ostavila muža: O JELO, JELENA… ZA ZDRAVKA SI ROĐENA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)