Sudbine

Šta da radim: MAJKA MI BRANI DA IDEM NA LJETOVANJE

Published

1 godina

14/09/2023

Kada je pravo vrijeme da se djeca odvoje od svojih roditelja i počnu samostalni život sa samostalnim finansijama, pitanje je koje mnoge na Balkanu zanima, a koje čini se, još uvijek ne dobija pravi odgovor.

I dok kod nekih ovaj korak odlažu sama djeca, kod nekih drugih problem su sami roditelji što je slučaj i sa jednim 22-godišnjim Draganom.
Dragan je na Reditu u svojoj opširnoj ispovjesti opisao situaciju u kojoj se našao sa svojom majkom, onda kada je poželio da se jednim djelom osamostali i prvi put ljetuje bez nje, lično stečenim novcem. Svojim izlaganjem na internetu otkrio je problem o kom se na Balkanu rijetko priča, a sa kojim se mnoge osobe susreću.

“Dobar dan svima, da kažem malo nešto o sebi: ja sam momak od 22 godine koji živi sa mamom i još par članova porodice (ne uključujući oca).

Želim da idem na putovanje u drugu zemlju sam. Radim već godinu dana na svom poslu i uspio sam da skupim nešto para preko ljeta. Ja sam govorio svojoj majci mjesec dana kako ću možda otići u Francusku na odmor.

U početku ona nije to shvatila veoma ozbiljno i smijala mi se jer se mislila da sam se šalio. Međutim kada je vidjela kako uzimam pasoš iz našeg zajedničkog ormara njen ton se skroz promjenio. Počela je da izražava veoma agresivan stav prema ikakvoj mogućnosti mog samostalnog putovanja. Tvrdila je da sam ja uspio da skupim te pare samo zahvaljujući njoj i da ja nemam pravo da trošim te pare kako hoću.

Sad malo pozadina cijele priče. Preko zime ja nisam mogao da skupim te pare jer sam pomagao svojoj majci da podržava moju sestru koja je samohrana majka sa djetetom. Kad je stiglo ljeto, grijna sezona je prošla i sa tim su se smanjili troškovi pa joj nije više trebala moja pomoć.

Nedavno sam podigao kredit za moj prvi automobil i moja majka tvrdi da su bankari odobrili moj zahtjev samo zato što sam imao tu ljetnju ušteđevinu. Par puta je rekla da ne želi da me pusti sa takvom sumom vani jer misli da će mi neko ukrasti karticu ili da ću da potrošim sve pare, pa mi zato naredila da prebacim sav novac na njen račun. Ja sam njoj obećao da imam dovoljno za ljetovanje i bez tih para (a stvarno imam, sve sam izračunao).

Šta da radim? Ja sam ranije pitao strane ljude na ovom sajtu koje su moje opcije, ali većina je predložila da samo odem i da se odselim. Želim da znam šta naši ljudi misle, pa sam zato napravio ovaj post”, stoji u njegovoj objavi nazvanom “Majka ne želi da me pusti na ljetovanje” koja je privukla pažnju mnogih Balkanaca.

Za početak, jedan je cijelu situaciju okarakterisao kao “finansijsko zlostavljanje”.

“Roditelj ili ne roditelj, ovo je finansijsko zlostavljanje o kojem se na žalost ne priča dovoljno jer ‘to su ti roditelji i treba da im daješ pare!'… Lijepo je što si im pomogao koliko si mogao ali nemoj da dozvoliš da ti budu omča oko vrata.

Odrastao si čovjek, odgovoran prije svega jer ih nisi ostavio na cjedilu kada je trebalo i zaslužuješ mir. Nažalost ne očekuj da ćeš ga dobiti ako nastaviš da živiš sa njima, ovakvi ispadi će da postanu svakodnevica jer u njenoj glavi tvoje pare su pare svih njih i ti nemaš pravo da ih trošiš kako ti hoćeš”, posavjetovao ga je jedan korisnik Redita.

Na njegov komentar, javiili su se ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, te priznali da se ista situacija dešava i u njihovim zemljama, te da roditelji ili strahuju ili su protiv rasipanja novca. (Naj portal)

Tagovi:ljetovanje more roditelji

Sljedeća vijest

Kako je to dobiti na lotu: LARA JE OSVOJILA MILIONE NA LUTRIJI, ALI KAO DA JE ĐAVO ODNIO SAV TAJ NOVAC

Predhodna vijest

Rijad Rajkić kreće djedovim i očevim stopama: UMJESTO DA LJUDIMA VADI ZUBE, IZABRAO DA VADI MED IZ KOŠNICA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)