Srpski fudbaler rado bi zaigrao za reprezentaciju BiH pod vodstvom Barbareza

Sa svojih 201 centimetar visine, srpski fudbaler Aleksandar Vukotić bio bi idealan za dobrog košarkaša. Ali kako nam je rekao, ta vrsta sporta nije ga nikada nešto posebno zanimala. Njegova prva velika sportska ljubav bio je i ostao fudbal.

Aleksandar Vukotić je 28 godišnji fudbaler fudbalskog kluba „Wehen Wiesbaden“, koji se takmiči u drugoj njemačkoj fudbalskoj ligi (2. Bundesliga). Rođen je 1995. godine u Srbiji, tačnije u Kraljevu, a fudbalski putevi vodili su ga od Kraljeva do BiH, preko Belgije do Njemačke.

Zaljubljen u Bosanku

Zahvaljujući fudbalu zaljubio se u Bosnu, tačnije u Bosanku. Velika mu je želja da zaigra za Fudbalsku reprezentaciju BiH. S ovim izuzetno talentiranim fudbalerom razgovarali smo u njemačkom gradu Visbadenu gdje živi sa suprugom i trogodišnjim sinom.

– Svoj fudbalski život započeo sam u školi fudbala. Kasnije sam prešao u „Slogu“ iz Kraljeva. Za prvi tim sam debitirao sa nepunih šesnaest godina i, bio sam najmlađi igrač u istoriji kluba. Kasnije sam igrao za fudbalski klub Krupa na Vrbasu kod Banjaluke. Tri godine sam bio tu i kasnije se desio transfer za Belgiju. A nakon par godina sam došao u Njemačku i, tu sam sada – rekao nam je srpski fudbaler Aleksandar na početku razgovora.

A, kako je došlo do toga da ode za Belgiju, Vukotić nam je otkrio u nastavku razgovora?

– Sjećam se da smo igrali finale kupa sa „Željezničarom“. Na toj utakmici su bili skauti kluba iz Belgije i mislim da je to bila posljednja utkamica koju su oni gledali. Kasnije su mi rekli da su me i prije gledali na nekim utakmicama. Ta utakmica protiv „Želje“ je bila prelomna kako za njih, tako i za mene. Za moj transfer platili su 350.000 eura. Odigrao sam 138 utakmica za njih odnosno za klub „Beveren“. Opet sam bio najmlađi igrač u istoriji tog kluba. Sada sam u Njemačkoj i zadovoljan sam.

Kako si stigao u Njemačku i klub „Wehen Wiesbaden“?

– U Belgiji mi je istekao ugovor. Moj prijatelj Petar Duvnjak koji je u „Wehen“ doveo i napadača Ivana Prtajina, mi je rekao ako klub uđe u drugu Bundesligu, da će i mene dovesti, jer su me pratili sa vremene na vreme. Oni su ušli u drugu ligu i ovim putem veliko hvala Petru Duvnjaku koji je završio sav taj posao oko mog dolaska. Zahvaljujem se i Mirsadu Aljiću.

Najbitnije zdravlje

Trenutno sam kompletnom situacijom zadovoljan, mislim na moju karijeru. U životu ne možeš ništa dugoročno da planiraš, najbitnije mi je zdravlje. Kako ja, tako i mnogi drugi koji dolaze sa Balkana. Veoma teško je napraviti nešto veliko i spektakularno. Ali, sve u svemu sam zadovoljan. Bitno je da sam dočekan jako dobro, a prije svega, opet da kažem, zahvaljujući Ivanu Prtajinu koji mi je mnogo pomogao oko same adaptacije. Početak je bio težak, ali zahvaljujući Ivanu koji mi je uvijek bio na raspolaganju sve se lakše podnijelo.

Da li imaš uzora u fudbalu?

– Da, svakako. To je Nemanja Vidić, najbolji odbrambeni igrač u istoriji fudbala. Njega sam pratio od Zvezde do Spartaka iz Moskve, pa do Mačestera.

Koliko ti tvoja visina (201 cm) pomaže ili odmaže u utakmicama?

– Pomaže mi u direktnim duelima, ali me malo koči zbog brzine. Ali, zadovoljan sam.

Fudbal je bio presudan da se zaljubiš u Bosanku?

– Moja supruga je iz Krupe na Vrbasu, gdje sam već igrao. Da, upravu si, zbog fudbala sam došao u Krupu, a Božija volja je bila da se upoznamo, zavolimo, ženimo i danas imamo trogodišnjeg sina.

Prema informacija koje imam, tvoja velika želja je da zaigraš i za Fudbalsku reprezentaciju BiH?

– Iskreno ne bi volio mnogo da pričam o tome. Kada sam god nešto rekao na tu temu, ljudi su izvlačili iz konteksta, kao da se ja nudim nekome. Meni je to jednostavno želja. Neki su govorili ili pričali, kao ne može za reprezentaciju Srbije, pa hoće za BiH. Iskreno meni ne treba reprezentacija, jer sam dosta toga postigao i bez reprezentacije. Ali svaki čovjek ima želju, pa tako i ja. A, da li će se ona ostvariti ili ne, opet je sve u božijim rukama. Ukoliko bi selektor odlučio da mu je potrebna pomoć napadača u poziciji koju ja igram, odzvao bih se veoma rado.

Hrvatska ispred svih

Kako bi ocijenio reprezentacije Srbije, BiH i Hrvatske?

– Mislim da je Hrvatska ispred svih. Treba samo da se pogleda stručni štab i ko sve tu sjedi. To su sve fudbalske legende koje su do jučer igrale za tu reprezentaciju, koje imaju pojma i koji znaju šta je fudbal. Evo sada tim putem ide i BiH koja je dovela Barbareza, Spahića. Siguran sam da će to ličiti na nešto. Hrvatska je miljama daleko po pitanju njihove reprezentacije.

O Barbarezu?

– Ja sam bio veoma mali kada je on igrao u Njemačkoj. Kasnije sam čitao dosta o njemu, a danas kako vidim da su mnogi u BiH presretni što je on došao na čelo reprezentacije BiH. Iskreno, ja nisam Bosanac, ali tri godine sam igrao u BiH. Generalno gledajući Bosna mi je dala više nego Srbija po pitanju fudbala. I zaista bih volio zaigrati za reprezentaciju BiH. Na kraju krajeva i BiH i Srbija, Hrvatska zaslužuju da u svijetu fudbala budu mnogo bolje plasirani već što je to danas. A, posebno tu mislim na Bosnu koja je bila samo jednom plasirana na Svjetskom prvenstvu. Sada se iskreno nadam da će sa Barbarezom na čelu postići i dostići mnogo više i bolje već do sada. I Barbarez i Spahić su dvije velike nogometne legende i dočekane su sa velikim entuzijazmom u BiH.

Gdje ćeš pratiti Svjetsko prvenstvo?

– Ne znam ni sam, ali vjeruj mi da ne volim da gledam fudbal previše, osim kada igra Crvena Zvezda jer navijam za nju. Pratit ću, ali koliko mi vrijeme bude to dozvoljavalo.

Kraj karijere u Kraljevu

Gdje bi volio da završiš karijeru?

– Odgovor je jednostavan, to je „Sloga iz Kraljeva. To je klub gdje sam odigrao prvu utakmicu. To je klub koji mi je ostao u najljepšem sjećanju. Kraljevo je grad u kojem sam se rodio.

Pored klupskih kolega, Aleksandar se van terena i kluba ponajviše druži sa Antom iz Dalmacije, fudbalerom i nekadašnjim fudbalskim trenerom.

Bato Šišić (Naj portal)