Godinama se pričalo o porijeklu Nade Topčagić, njenom imenu, vjerskoj pripadnosti. Ona je rijetko o tome pričala. Izabrala je život u Beogradu, udala se za Zlatka Đorđevića, nekada muzičkog urednika u Radio Beogradu, sa njim dobila sina, uživala je pjevajući čak i četničke pjesme, mada nije bježala ni od sevdaha. Sve zavisi, koliko je rakije popila do podne, a koliko popodne!

Ali, kako je svijet mali, a novinarska radoznalost, pogotovo za estradnim ličnosima, rporteri beogradskog “Kurira” su se zaputili do pjevačicinog rodnog mjesta Tarevaci kod Modriče. Tamo su razgovarali sa njenim komšijama i rođacima.

Kuća u kojoj je odrasla Nada Topčagić je srušena i, sada na tom imanju postoji samo ona koju je pjevačicina sestra Almasa počela da gradi još prije rata, ali nije završena. U njoj danas žive pjevačicini dalji rođaci, koji nisu bili raspoloženi za razgovor sa medijima. Progovorio je Nahdet Sulejman Salko, mještanin Tarevaca:

“Upoznao sam Nadu 2008. godine, kada joj je majka bila u bolnici. Imao sam radnju u centru, u koju je ona redovno dolazila kako bi kupovala potrebne namirnice. Moram joj zamjeriti što majci nije posvetila više vremena i njege, a toliko je opjevavala. Ona je mlada otišla iz ovog mjesta, trbuhom za kruhom je otišla za Srbiju. Poznavao sam i njenog oca Redžu, on je bio fin i tih čovjek. Talenat za pjevanje pokazala je još u srednjoj školi, a naslijedila ga je od porodice sa očeve strane. Nada je ovdje imala jednu veliku ljubav, njena prva ljubav bila je odavde, moj rođak. Kada je odlučila da ode u estradne vode, on to nije podržao, pa su se rastali. Ona kada je čula da se on ženi, dolazila je u Modriču, bila je ovdje pijana i razočarana – rekao je Salko.

Potom, ispričao da je Nadina majka Hamida do smrti živjela u kamp-prikolici.

“Naravno da samački život nikako nije dobar, sigurno da ni njihovoj majci nije prijao. Almasa, Nadina sestra, počela je da gradi kuću još prije rata, koja i dalje nije završena. Ona živi u Njemačkoj, dolazila je ovdje na nekoliko dana sa kamp-kućicom, u Zenici ima još dvije kuće. Njihova majka Hamida posljednje dane provela je ovdje na placu u kamp-kućici, tu je živjela godinama pred smrt. Moram da zamjerim mojoj prijateljici i sugrađanki Nadi što ocu Redži nije podigla nišane (nadgrobni spomenik). Mislim da je njen otac bio jako fin čovjek i da je to zaslužio. – dodao je Sulejman, pa nastavio:

“Nadina majka Hamida je voljela je da ima mačke. Bila je okružena životinjama, uvijek ih je hranila. Slabo je Nada obilazila ovaj kraj, osim tih deset dana pred njenu smrt. Ima tu pjesmu i spot o majci, a mi koji smo ovdje znamo da joj se malo posvetila, mislim da je trebalo više pažnje da joj posveti – zaključio je on. (Naj portal)