Pratite nas

Sudbine

Spisak tragedija ledi krv u žilama: BEOGRADSKA ADA HUJA KAO DA JE PROKLETA

Published

on

Na Adi Huji događale su se neke od najvećih tragedija u Beogradu, a mnoge od njih dovele su do toga da grad utihne od bola. Pogibija troje mladih 2014. godine, o čemu i danas svjedoči spomen-ploča, smrt djevojke i mladića koji su sletjeli u viroviti Dunav, pa čak i tijelo Mateja Periša koje je isplivalo baš kod Ada Huje…

Posljednja u nizu ledi krv žilama. Nestanak trojice mladića (38), (37) i (36) u subotu veče na Adi Huji, podigao je Beograd na noge i svi koji su u mogućnosti uključili su se u potagu za nestalim mladićima. Sa njima trojicom kobne večeri, na čamcu je bio i njihov prijatelj koji se jedini spasao i isplivao na obalu kada im se plovilo potopilo. On je dao izjavu policiji i pružio informacije koje zna, kako bi pomogao da se trojica nestalih što prije nađu.

Pogibija četvoro mladih
Jedna od najvećih tragedija svakako je ona iz 2015. godine, kada su troje mladih, Nemanja Antić, Anastasija Stajić i Miloš Janković, poginuli, dok su tri osobe povrijeđene. Tog kobnog 22. novembra Beograd, ali i regija su utihnuli. Malo ko tog dana nije zaplakao kada je čuo za stravičnu saobraćajnu nesreću.

Nesreća se dogodila u 3.43 minuta na Adi Huji kod jednog restorana. Gosti iz restorana, konobari i drugi zaposleni odmah su pojurili u pomoć. Formirali su lanac i iz rijeke izvukli tri mlade osobe: vozača Dušana Jovanovića koji je tada imao 19 godina, i tek punoljetne Milicu Jokić i Luku Višnjića, inače sina novinarke Olje Bećković. Svo troje zadobili su hipotermiju i lakše tjelesne povrede.

Do još troje mladih, zarobljenih u BMW, nisu uspjeli da dođu… Potonuli su sa skupocjenim automobilom u rijeku…

Beživotna tijela Nemanje Antića (18) i Anastasije Stajić (16) iz rijeke izvukli su ronioci. Miloševo tijelo bilo je zarobljeno u gepeku automobila, jer kada su krenuli iz provoda, za njega u kolima nije bilo mjesta.

Kako se kasnije saznalo, do nesreće je došlo kada je vozač, vraćajući se sa žurke na Dorćolu, sletio pravo u rijeku.

“Popio sam 20 rakija od maline u tom kafiću. Ne znam šta se dogodilo, ne znam gdje se nalazim – rekao je on tada policiji. Tragova kočenja nije bilo.

Vozač je punom brzinom sletio u Dunav. Automobil BMW, vrijedan više od deset hiljada eura, vodio se upravo na Jovanovića iako tada nije imao položen vozački ispit, ni dozvolu. I kod ostalih preživjelih putnika iz automobila pronađen je alkohol u krvi, ali su imali manje od vozača.

Slučaj Mateja Periša
Tijelo mladića, za koje je DNK analizom utvrđeno da je nestali Matej Periš, pronašli su mornari nađeno je 18. maja prošle godine kod Ade Huje. Tijelo je nađeno u fazi raspadanja, a našli su ga mornari oko 9.30 sati.

Matej Periš je noć uoči Nove godine trčeći izašao u 01.43 sata iz kluba “Gotik” u Beton hali u Beogradu, pa je preko Karađorđeve i Travničke ulice stigao do Save promenade gdje se prema videozapisu restorana vidi kako se približio rijeci Savi u 01.51 sati. Čitav slučaj duboko je potresao javnost koja je mjesecima neumorno tragala za Splićaninom.

Tuča na Adi Huji
Viši sud u Beogradu osudio je na jedinstvenu kaznu od osam godina i 10 mjeseci zatvora Aleksandra Relića zbog ubistva Miloša Stojanovića na Adi Huji. Ubistvo se, podsjetimo, desilo nakon dočeka Nove godine, 1. januara 2019. godine na parkingu ispred restorana na Adi Huji. Sud je utvrdio da nije dokazano da je Relić, osim pomenutih krivičnih djela za koja je osuđen, kriv i za otmicu i nanošenje lakših povreda Stojanovićevoj vjerenici Mariji Đurović.
Prva prvostepena presuda koju je ukinuo Apelacioni sud bila je identična ovoj. On je u završnoj riječi pred sudom ostao pri završnoj riječi u kojoj je ranije izjavio da mu je žao zbog svega žao svega što se dogodilo, da se kaje i da nije imao namjeru da ubije Stojanovića.

“Sve bih dao da vratim vrijeme i izbjegnem tu tragediju. Prihvatam krivicu, ali ne za ono što se nije dogodilo. Svjestan sam težine krivičnog djela, bola njegove porodice i spreman sam da snosim posljedice – naveo je tada.

Muškarac i djevojka sletjeli u Dunav
Muškarac star oko 50 godina i duplo mlađa djevojka sletjeli su 9. januara 2018. godine u Dunav, nedaleko od mjesta gdje je troje mladih iz “BMW” četiri godine ranije stradalo, a dvoje bilo ubijeno.

Brzom reakcijom čovjeka sa obližnjeg broda koji ih je izvukao na obalu, oni su preživjeli, a djevojka je kasnije preventivno prevezena u Urgentni centar. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending