Pratite nas

Zanimljivosti

Spasimo planetu: 5 najvećih izumiranja na Zemlji: Prijeti li nam i šesto?

Published

on

 Naučnici procjenjuju da Zemlji prijeti novo masovno izumiranje – nestanak velikog broja živih vrsta u relativno kratkom vremenu. Nakon pet izumiranja uzrokovanih prirodnim fenomenima, ovog puta odgovoran je čovjek

Kad su paleontolozi Jack Sepkoski i David Raup sa Sveučilišta u Chicagu 1982. napravili pregled najvećih masovnih izumiranja koja su bila na Zemlji, nazvali su ih The Big Five (Velikih pet) jer su, kako samo ime kaže, utvrdili da je tih nemilih događaja u historiji svijeta bilo pet. Dakle, u proteklih 500 milijuna godina naš Plavi planet bio je svjedok intenzivnih razdoblja u kojima je nestalo više od polovine svih bića. Drugim riječima, više od 90 posto vrsta koje su nekad puzale, letjele, hodale ili plivale na Zemlji – izumrlo je.

Velikih pet

Prvo masovno izumiranje bilo je prije oko 445 miliona godina i u njemu je nestalo između 60 i 70 posto vrsta. Stručnjaci smatraju da je do njega došlo zbog kratkog ali vrlo snažnog ledenog doba.Tad se živi svijet uglavnom nalazio u oceanima, a znanstvenici vjeruju kako je brzo formiranje glečera zamrznulo najveći dio vode na planetu i dovelo do drastičnog pada razine mora. Pritom su najviše stradali morski organizmi poput spužvi i algi, a slijedili su ih školjkaši, glavonošci i neke vrste riba.

Drugo veliko izumiranje bilo je prije 360-375 miliona godina, a u njemu su nestale oko tri četvrtine živog svijeta. I tog su puta najviše stradali morski organizmi, a razlog je bio smanjenje količine kisika u oceanima.

Posebno razorno bilo je treće, Permsko-trijasko izumiranje, koje je Zemlju zadesilo prije otprilike 252 miliona godina. Taj period, nazvan i “majka svih izumiranja”, odnio je čak 95 posto živih vrsta. Do njega je došlo, složni su stručnjaci, zbog udara asteroida i snažne eruptivne aktivnosti vulkana, a tog puta, osim morskog svijeta, opustošeno je i kopno. Postoje različite teorije o njegovu trajanju, a procjene se kreću od nekoliko milijuna pa do 200.000 godina. Zanimljivo je da su u trećemu masovnom izumiranju u velikom broju nestali insekti te mnogi gmazovi.

U četvrtom velikom izumiranju nestalo je od 70 do 80 posto vrsta, i to zbog mnogobrojnih i ne sasvim jasnih razloga. Prema jednoj teoriji, izazvale su ga velike i snažne erupcije lave koje je pratilo i oslobađanje velikih količina ugljikova dioksida, a to je dovelo do brzih klimatskih promjena. Iako neki naučnici smatraju da je i tu bila riječ o udarima asteroida, do sada nije pronađen nijedan krater. Na prijelazu iz perioda trijasa u juru nestale su mnoge vrste velikih kopnenih životinja, među kojima i najveći broj arhosaura, predaka dinosaura, ali i današnjih ptica te krokodila.

 Kad nestanu dinosauri

Zasad posljednje i najpoznatije masovno izumiranje bilo je na kraju perioda krede, prije 66 miliona godina, a stručnjaci smatraju kako je do njega došlo zbog asteroida koji je udario u područje današnjeg meksičkog poluotoka Yucatan. Da su njihove teorije utemeljene, svjedoči golemi krater koji je nastao na tome mjestu. Izumrli su svi neleteći dinosauri, ali na kopnu je preživio velik broj sisavaca, kornjače, žabe, krokodili i ptice. U morima su uspjeli opstati morski psi, morske zvijezde i ježevi.

Nestanak dinosaura omogućio je širenje sisavaca, koje je na kraju dovelo do nastanka Homo sapiensa, odnosno današnjeg čovjeka, a koji je odgovoran za novo, šesto masovno izumiranje, s kojim se, sve je izvjesnije, upravo suočavamo.

 Ako nestanu pčele…

Jedan od najvećih naučnika svih vremena, Albert Einstein, svojedobno je izjavio: “Nestanu li pčele s planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti preostaje još oko četiri godine života”. Naime, bez pčela nema oprašivanja, a bez oprašivanja nema plodova, odnosno hrane, pa u konačnici nema ni ljudi.

Zbog toga se valja ozbiljno zamisliti nad sve učestalijim vijestima o masovnim pomorima pčela, koje je, kao i mnoge druge štetne pojave u prirodi, svojim djelovanjem uzrokovao čovjek.

Ove se godine Dan planeta Zemlje obilježio pod motom„Investiramo u naš planet“, a u fokusu su bile tri smjernice: djeluj hrabro, inoviraj široko i realiziraj pravično, kojima se može pridružiti i svatko od nas, te malim, ali značajnim koracima “investirati” u naš planet. Tako, primjera radi, tokom šetnje gradom ili prirodom možemo pokupiti razbacani otpad i odložiti ga na za to predviđena mjesta.

Prilikom kupnje, umjesto da zatražimo vrećicu od prodavača, možemo koristiti platnenu ili neku drugu višekratnu torbu, a umjesto plastične možemo odabrati staklenu ili papirnatu ambalažu. Isto tako, u popis za kupnju možemo uvrstiti više proizvoda lokalnih proizvođača. Vrlo mnogo možemo učiniti i malim promjenama navika u vlastitom domu. Tako umjesto agresivnih i hemikalijama bogatih sredstava za čišćenje možemo birati ona okolišno prihvatljiva ili ih čak možemo pripremiti i sami, od sasvim prirodnih sastojaka, kao što su ocat, limunska kiselina ili eterična ulja. Velike uštede energije možemo ostvariti boljom kontrolom uređaja, koje ćemo gasiti i isključivati kad ih aktivno ne koristimo. Mogućnosti je doista mnogo, samo ih treba osvijestiti. (Najportal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending