Pratite nas

Sudbine

Spanđala se s deset godina mlađim komšijom, pa pita je li to normalno: ČIM MUŽ ODE NA POSAO, KOMŠIJA USKAČE I ZASKAČE

Published

on

“Dok naša djeca skaču na trampolini, nas dvoje imamo žestok đođi miđi u njegovom krevetu”, ovim riječima opisuje odnos sa svojim komšijom jedna Britanka koja se obratila psihologu i kolumnistkinji lista “The Suna” Didri za pomoć.

“On ima 32 godine i samohrani je otac djevojčice od devet godina. Ja sam udata žena od 45 godina sa tri kćerke. Tokom ljeta smo imali žestoki, brzi điđi miđi, dok su se naša djeca igrala u dvorištu”, kaže i opisuje kako je uopšte došlo do afere.

“Između dva lokdauna smo se preselili u novu kuću. Bila sam iscrpljena, radila sam puno radno vrijeme i sređivala kuću, a uz to vodila računa o djeci i mužu. Moj muž ima 48 godina i radi u smjenama”, navodi i dodaje da je ubrzo našla posao koji je bolje plaćen od njenog tadašnjeg, a radilo se od kuće što joj je više odgvaralo. Riješila je da ode na razgovor, ali avaj, auto je zakazao.

“Tog dana auto nije htio da upali. Komšija je bio napolju i vidjevši da sam u frci, ponudio se da me odveze.”

Kada je rekla mužu da je dobila posao, on je bio nezainteresovan, samo je nastavio da gleda u telefon.

“Ali moj komšija je bio veoma uzbuđen zbog mene. Slao mi je poruke preko Instagrama i insistirao da proslavimo. Slijedećeg dana mi je poslao poruku: ‘Šta kažeš na to piće?’ Djeca su bila u školi pa sam pomislila, zašto ne? I, eto to piće je dovelo do flerta. On mi je rekao da mu se sviđam. Nisam mogla da vjerujem. Već dugo mi niko nije posvećivao pažnju, a on je izgledao tako dobro, u top formi. Otišli smo na sprat i počeo je da me ljubi, po cijelom tijelu. Bilo je nevjerovatno.”

“Naša veza traje već godinu dana. Preko ljeta smo čak i imali žestoki điđi miđi na brzaka dok su se dejvojčice igrale u dvorištu. Sada jedva čekam da pođu u školu, pa da možemo da nastavimo bez stresa. Radim od kuće tri dana u nedjelji, kao i on. Redovno se viđamo, čujemo, i dalje imamo điđi miđi. Jesam li luda što to radim?”, pitala je ova žena psihloga.

Odgovor je bio veoma direktan.

“Da. Možete da izgubite sve zbog afere. Ako nemate bliskost sa svjim mužem, bolje se time pozabavite kako da riješite, umjesto da trčite drugom u zagrljaj”, objasnila je doktorka. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending