Djevojke koje postaju robinje, uglavnom bivaju žrtve prevare na koju naivno nasjednu. Prije nego što ih uvuku u robovlasnički odnos, obećavaju im uglavnom poslove koji nude “laku zaradu”. Međutim, ono kasnije postaju žrtve bijlog roblja.

Svake godine hiljade žena iz zemalja u razvoju dovode se u evropske gradove kako bi prodavale svoje tijelo za novac. Džul, mlada Nigerijka koja je očekivala da će postati njegovateljica, a na kraju završila kao prostitutka, uspjela je da pobjegne uz pomoć dva slučajna susreta, piše Noizz. Džul (nije njeno pravo ime) opisuje svoj dolazak u Dansku.

“Zahvaljivala sam se Bogu zbog prilike da budem u ovoj zemlji. Radovala sam se početku rada – priča ona.

Uhvatila je let iz Nigerije misleći da ide tamo da njeguje starije ljude.

“Ljudi kojima se trguje prolaze kroz Libiju i obično se voze autobusima i čamcima. Ali ovo je bilo tako dobro organizovano da uopštee nije bilo sumnjivo – kaže ona.

Međunarodna organizacija za migracije procijenila je da će 80 odsto nigerijskih žena koje putuju kopnom, a zatim pokušaju da pređu Mediteran, biti prodate u evropsku seksualnu industriju. Džul je čula za žene koje su, nakon opasnog putovanja, doživjele takvu sudbinu, ali pošto je njeno putovanje počelo na aerodromu u Lagosu, bila je uvjerena da ona neće da doživi isto.

U Kopenhagenu ju je dočekala Nigerijka koja je slijedećeg dana odvela u Vesterbro, četvrt crvenih fenjera u Kopenhagenu.

“Gledala sam okolo tražeći nekakvu bolnicu – sjeća se Džul.

Neko vrijeme su šetale ulicama, a Džul je rečeno da vodi računa o svom okruženju. Tada je žena rekla:

“Ovdje ćeš raditi. Pogledala sam oko sebe da vidim pokazuje li ona na neku zgradu koju nisam primijetila. Ali ne, mislila je na ulicu kojom smo hodale. Tada mi je rekla da ću biti prostitutka, a ovdje loviti klijente. Cijeli svijet mi se srušio u trenu…

Džul je te iste večeri imala jedan slučajan sastanak koji će se kasnije pokazati kao jako važan. Mišel Mildater iz “HopeNow”, nevladine organizacije koja pomaže žrtvama trgovine ljudi u Danskoj, uočila je malu, plašljivu dvadesetogodišnju djevojku i dala joj karticu sa brojem telefona.

Njena ‘madam’, rekla joj je da ne vjeruje ovoj Engleskinji na biciklu. Tada je Džul pronašla svog prvog kupca.

“Čovjek je dao madam 4.000 kruna da me odvede kući”, sjeća se Džul.

“Vozio me, činilo mi se, zauvijek. Tada nisam govorila jezik i nisam imala pojma šta govori, morali smo da koristimo ‘Google Translate’ da bismo komunicirali. Bilo je zastrašujuće.”

Čak ni u mjesecima koji su uslijedili, Džul nije bilo lakše da proda svoje tijelo radi seksa.

“Nisam bila dobra u tome. Bila sam ona stidljiva djevojka u ćošku. Ali uvijek bi me našli, jer redovni korisnici takvih usluga znaju kada dođe nova osoba i žele da probaju dio nje.”

Prema posljednjim podacima koje je objavila EU, u 2017/2018. na starom kontinentu registrovano je više od 14.000 žrtava trgovine ljudima.
Ali to je samo vrh ledenog brijega, jer predstavlja samo identifikovane slučajeve. Polovina žrtava dolazi izvan EU, a Nigerija je među prvih pet nacionalnosti. Seksualna eksploatacija ostaje glavna svrha trgovine ljudima. Prema podacima Evropske komisije, za godinu dana prihodi od toga se procjenjuju na nevjerovatnih 14 milijardi eura.

Ženama koje su prinuđene da zarađuju za život na ovaj način rečeno je da svojim trgovcima duguju ogromne sume za put i smještaj.

“One su dužnički robovi”, kaže Sine Plambeč, viši naučnik u Odkeljenju za migracije na Danskom institutu za međunarodne studije.

“Nigerijske žene su jedna od grupa seksualnih radnica migranata sa najvećim dugom. Može da dostigne između 10.000 i 60.000 eura. A kada imate takav dug, morate brzo da zaradite mnogo novca. Ako nemate papirologiju da radite, najbrži način da zaradite novac je u industriji seksa”.

Džulini trgovci su joj rekli da će morati da im plati 42.000 eura, u ratama. Kako bi je dodatno uplašili, pozvali su je na sastanak na groblje, dan prije nego što je odletjela iz Nigerije.

“Bila sam prisiljena da dam zakletvu da ću platiti novac bez obzira na sve i da neću otkriti ko me je prodao. Ako bi to prekršila, puno loših stvari bi se dogodilo meni i mojoj porodici.”

Kada je Džul već bila u Danskoj, trgovci su prijetili njenoj porodici u Nigeriji.

“Ovi ljudi su došli u našu kuću i željeli da moja baka razgovara sa mnom o tome da ne namjeravam da ih prijavim policiji, ili da ne smijem da im ostanem dužna. Svaki put kada sam je zvala, ona je plakala na telefon i podsjećala me šta sam se dogovorila sa tim ljudima. Morala sam da platim da im se ništa ne dogodi.”

Džul je bila pod velikim pritiskom pa nije birala klijente koje je opsluživala unutar i između parkiranih automobila na ulicama Vesterbroa ili u njihovim domovima.

“Ne možete da kažete ne, jer postoji 10 ili 15 drugih žena koje gledaju tog istog tipa i žele da zarade nešto novca te večeri”, kaže ona.

Međutim, odlazak s kupcem u njegov dom može da bude izuzetno rizičan.

“Mogla sam da umrem te noći kad sam bila prisiljena da ostanem u kadi”, prisjeća se, još uvijek istraumirana.

“Čovjek s kojim sam morala da idem kući zamolio me da uđem u kadu, pa sam pomislila: Ok, želi da počistim ili tako nešto. Onda je izašao i vratio se s dvije kante leda i bacio ih na mene. A ja sam bila unutra gola usred zime…”, prenosi BBC.

Nakon četiri mjeseca na ulici, očajna, depresivna i u iskušenju da si oduzme život, Džul nije htjela da prijavi svoj problem.

Još uvijek je mučio ogroman dug i plašila se za sigurnost sebe i svoje porodice u Nigeriji.

Tada joj se život promijenio. Džul je upoznala Danca i zaljubila se. Na njihovom prvom susretu, nakon romantičnog obroka, sve mu je ispričala.

“To je bio teret koji je morao da podnese”, kaže sada o čovjeku koji joj je postao muž.

Džul je prestala da radi na ulici, a on joj je pomogao oko nedjeljnih otplata madam. Ali bračnom paru je trebalo da se posavjetuju oko izlaska iz tog svijeta.

“Da li poznaješ nekoga ko bi mogao da ti pomogne”, upitao je njen dečko? Srećom, Džul je zadržala karticu koju joj je dobila one prve večeri u Vesterbru.

Savjetnica je uputila Džul, pomogla joj da se suoči sa svojim mračnim stranama i dala joj samopouzdanje da prestane da plaća svojoj svodnici.

I na sreću, nije bilo nasilnih posljedica za nju ili njenu porodicu – možda zato što njen trgovac ljudima nije pripadao jednoj od velikih transnacionalnih kriminalnih mreža. Sada Džul čeka ishod svoje prijave za ostanak u Danskoj. U međuvremenu, njen danski je postao tečan i ona i njen muž su dobili dijete. Na vjenčanju joj je savjetnica bila kuma. Sada se nada da će jednog dana ići u poslovnu školu, a želi da se bavi i dobrotvornim radom pomažući ženama na ulici. (Naj portal)