Zanimljivosti

Snažan zemljotres pogodio je Hercegovinu i 1927.: “OBORIO JE NA ZEMLJU KONJA I JAHAČA, KONJ POBJEGAO, STARAC OSTAO NA ZEMLJI

Published

2 godine

23/04/2022

Potres jednake snage kakva je sinoć pogodila prostor istočne Hercegovine, a istorija je zabilježila da se na istoj lokaciji dogodio i prije nepunih stotinu godina.
Trusne hronike bilježe da je 14. februara 1927. gradiće Stolac i Ljubinje u BiH pogodio potres snage 6 stepena po Richteru, što je – do sinoć – bio jedan od najsnažnijih tektonskih pomaka službeno zabilježenih u BiH.

Geofizičari seizmičku aktivnost na ovom području, koje je sastavni dio karbonatne platforme vanjskih Dinarida, usko povezuju sa seizmičkim područjem južne Dalmacije i Dubrovnika. Većina dosadašnjih epicentara u ovoj zoni povezuje se s pravcima pružanja uzdužnih neotektonskih rasjeda i navlaka: onoga Ljubinje-Stolac-Mostar-Široki Brijeg, kao i Trebinje-Hutovo-Ljubuški-Tihaljina i Trebinje-Bileća-Gacko.

Dva dana nakon potresa u istočnoj Hercegovini 1927. godine prostor Stoca i Ljubinja posjetili su reporteri beogradske Politike, probivši se automobilom iz Mostara. I danas je više nego intrigantan njihov zapis stanja koje su tamo zatekli:

„U malim sreskim varošicama Stocu i Ljubinju zemljotres je počinio golemu štetu. Građani su imali svoje lijepe kuće izgrađene od kamena ili od pečenih cigli koje su sve mahom oštećene i da bi se popravile treba puno para koje ovaj ogoljeli svijet ovdje nema. Sreća što je potres zakačio najkrševitiji dio Hercegovine, jer da se ovako jaka nepogoda dogodila u nekom pitomijem kraju naše države, u Srbiji ili u Hrvatskoj ili Vojvodini, šteta bi bila nesumnjivo puno veća. Obilazeći sela oko Stoca i

Ljubinja raspitivali smo kod ovih kršnih i koščatih seljana jesu li puno postradali. Većinom smo dobijali jedan te isti, dirljiv, odgovor:

“Čeljad smo spasili, gospodine, a ništa drugo nismo ni imali!”

U selima je porušeno dosta kuća, zemljotres je oborio krovove i na više ih mjesta čak srušio u kamenite rupe. Brđani su iz tih rupa prešli na druge, prekrstili dvije grede nad njima, pokrili ih sijenom i slamom i sad opet imaju “kuće”.

Potresi su dosta česti u ovome kraju, ali ovako jak ni najstariji ne pamte. U varošici Stolac je bila nastala užasna panika. Trgnuti u rano jutro iz sna, stanovnici su onako u gaćama i košuljama izletjeli iz svojih kuća dok su se stropovi rušili, ali ni na ulicama nije bilo puno prijatnije. Stolac se nalazi u dolini, užlijeblijen među krševitim brijegovima.

Oni su bili toliko zaljuljani da kamenje sa njih padalo po kućama, pa se u prestrašenim građanima činilo kao da pada s neba. Nekoliko Stočana ranjeno je tim kamenjem, ali začudo nijedan nije teško U Stocu nijedna kuća nije razrušena, ali su mnoge popucale i srušenih krovova.(…)

Jedan udar potresa oborio je na zemlju konja i jahača. Konj se digao i pobjegao, a starac je ostao na zemlji sve dok se prvo uzbuđenje nije stišalo pa su ga građani podigli sa tla. Mnogo više od Stoca je stradalo Ljubinje, udaljeno 19 kilometara sjeveroistočno.

U Ljubinju nijedna kuća nije ostala cijela. Interesantno je da je do pola srušena i jedna turska kula napravljena od debelog i tvrdog kamenja. U toj kuli stanovao je sreski kadija sa obitelji, ali su srećom ostali nepovrijeđeni. Uopće je u ovoj teškoj nesreći sreća bila naklonjena građanima: na primjer, krov i cijeli gornji sprat kafane srušio se u prizemlje i zatrpao kafedžiju, njegovu ženu i njihova dva djeteta. Kad su ih susjedi izvukli ispod ruševina bili su samo malo uzdrmani tako da liječničku pomoć nisu ni tražili. (Naj portal)

Tagovi:Hercegovina zemljotres

Sljedeća vijest

Fratar Božo Radić o zemljotresu: ODAVNO NISAM OVAKO UŽIVAO

Predhodna vijest

Sada je smiješno, ali nije joj bilo lako: POGLEDAJTE KAKO JE VODITELJICA OBJAVILA VIJEST O ZEMLJOTRESU (VIDEO)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.