Balkanski narodi su se mnogo puta u svojoj istoriji suočavali sa strašnim stradanjima i pošastima. Zato možda i ne čude ovakve izreke koje, nekome sa strane, mogu djelovati morbidno i “nenormalno”

Izreke su dio svakodnevnog govora i uvijek nose neku pouku i kompas za duštveno i moralno ponašanje. Mudrosti proistekle iz naroda održale su se kroz istoriju velikim dijelom zahvaljujući Vuku Karadžiću koji ih je skupljao i zapisivao.

Nekima se porijeklo ne zna, a neke su novijeg datuma.

U savremenom govoru koriste se često, maltene svakodnevno, a ljudi uglavnom ne znaju njihovo porijeklo ni koliko su pojedine tužne i strašne.

Ovo su neke od tih izreka:

Nosi kao čuma djecu – “čuma” je narodni naziv za kugu. Riječ je o strašnoj zaraznoj bolesti koja je u prošlosti odnijela stotine hiljada ljudi širom Evrope, a i na Balkanu. Najviše su stradali najosjetljiviji – djeca.

Niko nije prorok u svom selu – po predanju, ovo je rečenica Isusa Hrista koju je uputio mještanima svog rodnog mjesta koji ga nisu prihvatali kao Božijeg glasnika.

Maca ti je pojela jezik – u engleskoj mornarici, za manje prekršaje, poput nepoštovanja nadređenih, spavanja na straži ili pijanstva, izgrednici su bili kažnjavani šibanjem bičem sa devet šiba koji se zvao “Mačka sa devet repova”. Bol je bio toliko jak da je veliki broj žrtava nakon izvršenja kazne neko vrijeme bio potpuno nijem.

Smije se k’o lud na brašno – postoji teorija koja smatra da izraz ima makedonske korijene. Tamo je postojao običaj da se duševni bolesnici (koji su se često i histerično smijali) liječe uz molitve nad brašnom od kojih su zatim pravljeni hljepčići koje bi ovi jeli.

Budi dobra da ne budeš modra – izreku je zapisao Vuk Karadžić u knjizi “Narodne poslovice” 1849. godine uz objašnjenje da tako muž prijeti svojoj ženi, a danas nam govori o ne baš laskavom odnosu prema ženama u tradiciji. (Naj portal)