Sudbine

Slobodan Mitrović jači od teretnjaka: VOZ GA GURAO 200 METARA, A ON BEZ OGREBOTINE

Published

9 mjeseci

17/12/2023

Odjednom je samo nešto grunulo u moj auto, pojas je pukao i bacilo me na sjedište suvozača. Nemam pojma koliko je sve to trajalo, znam da sam na manje od pet centimetara od moje glave vidio branik lokomotive. Izašao sam iz kola i shvatio da me udario teretni voz.

To priča Slobodan Mitrović (67) iz Banje Koviljače vozač mercedesa u koji je na pružnom prelazu u lozničkom selu Kozjak u subotu, oko šest uveče, udario teretnjak.

Mitrović je u subotu, za svaki slučaj, zadržan u lozničkom ZC na posmatranju, kaže da se osjeća dobro i da nema ni najmanju ogrebotinu. Za volanom je od 18 godine, vozio je kamione, taksirao dvadeset i nešto godina i nikada nije napravio nijedan prekršaj, niti je imao problema u saobraćaju. Važi za opreznog vozača koji poštuje propise, i svi koji ga znaju ne mogu da vjeruju da se njemu desi nešto ovako.

„Krenuo sam po suprugu, ispred pružnog prelaza prebacio u drugu i zaustavio se. Pogledao desno, a onda se iz suprotnog pravca pojavljuju tri vozila i prvo je imalo duga svjetla. Potpuno me zaslijepio i kada sam pogledao lijevo, u pravcu odakle je voz stigao, nisam vidio ništa. Moj prozor nije bio potpuno zatvoren i nisam ni čuo ništa. Dobro i vidim i čujem.

Voz nije svirao, čuo bih ga. Ubacio sam u međuvremenu u prvu, krenuo i onda se desilo to što se esilo. Udarac, škripa, završio sam na sjedištu suvozača, a desni branik lokomotive u mojim kolima.

Kada se voz zaustavio izašao sam iz auta. Čujem ljude viču ‘‘Je li živ’‘, kažem im stanite, dobro sam. Onda se vratim do kola, po dokumenta, sjednem na desno sjedište, lijevo je puno stakla. Vidim da nigdje nisam ni ogreban.

Izvadio sam telefon da slikam, ljudi oko mene pitaju šta to radim. Pogledam, a put na kome sam bio nekoliko sekundi ranije daleko, kažu da me je po šinama voz gurao 200 metara. Nemam pojma koliko je sve trajalo od udarca dok nisam izašao iz kola, onoliko koliko vozu treba da se zaustavi. Dobro sam, ništa me ne boli – ispričao je nekoliko sati poslije sudara sa teretnjakom Slobodan.

Htio je odmah da pozove nekoga da ga vozi kući, ali je stigla Hitna pomoć koju je neko u međuvremenu zvao pa je morao sa njima. Do bolnice je stigao sjedeći. Njegov sin Saša kaže da je Slobodan vozač koji striktno poštuje propise i bezbjednost mu je na prvom mjestu.

„Cijeli život je za volanom i uvijek vozi po PS-u. Kad naiđe i na prelaz sa podignutom rampom uvijek stane i stalno govori ‘‘vjerujem samo svojim očima’‘. Ne pada mu na pamet da krši ijedan propis i svima je nevjerovatno da se ovako nešto dogodi njemu. Ako okusi kap alkohola neće za volan. Takav je. Stao je pred pružni prelaz, ali eto desilo se,važno je da je živ i zdrav – kaže Saša.

Ovo nije prvi put da se dešavaju ovakve stvari na tom pružnom prelazu u Kozjaku koji nema rampu, ali je propisno obilježen. Mještani tvrde da se slični događaji jedino mogu spriječiti postavljanje rampe jer nisu svi kao Slobodan. Jači od teretnjaka. (Naj portal)

Tagovi:istaknuto Slobodan Mitrović teretnjak voz

Sljedeća vijest

U penziji shvatio da je više ne želi kao suprugu: PRAŠTAO SAM ŽENI NEVJERSTVA 40 GODINA, NJENI ŠVALERI ME PROGONE NA SVAKOM KORAKU

Predhodna vijest

Tužna sudbina Emira Muharemovića iz okoline Bratunca: NEĆU BITI KAO MOJ OTAC, A ON NAS JE NAPUSTIO I PRESELIO SE PRVOJ KOMŠIMNICI

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)