O Nedžadu Salkoviću sve je već rečeno. On je tokom minulih decenije sve kazivao pjesmom, elegancijom, lijepim manirima, čak i kad popije malo više. Danas mu je rođendan, 82. po redu. Nedžad je rođen 6. januara 1941. godine u Tuzli, sin je majke Sahbe i oca Zaima,

“Moje učenje i poimanje muzike vezano je za sevdah i radio. Moja kuća je jedna od prvih koja je imala radio u poslijeratnoj Tuzli. Slušajući Radio Sarajevo, zavolio sam Zaima Imamovića uz Šerbinu harmoniku. Tako sam i naučio najviše sevdalinki. Znao sam da pišem i prije osnovne, što čujem to zapišem i pjevam. Stariji Tuzlaci su govorili da kad zapjevam na vrh brda sve puca.
Niko mi to nije rekao, a ja se držah pravila – slušaj Zaima, a pjevaj na svoj način. Pohađajući mašinsko – tehničku školu, po nagovoru prijatelja počeo sam da pjevam romanse, starogradske i sevdalinke u Domu kulture u Tuzli. U drugom razredu srednje škole postao sam član ansambla Radio Tuzle, koja je tih godina bila jedna od najslušanijh loklnih radio stanica, imala svoj zabavni i narodni orkestar. Nedjeljom su bile želje slušalaca koje je čitao prvak narodnog pozorišta. Snimio sam uživo “Omer beže”, ljudi su to naručivali u željama. Tako sam 1958. godine prvi put zapjevao na radiju.

Uslijedili su Nedžadovi vojnički dani. U školi rezervnih oficira u Zadru sačekala ga je velika dilema – prekomanda u Sarajevo ili Beograd. Sudbina je rekla Beograd.

“Prvi moj izlazak u Beograd donio mi je fatalan susret kod hotela “Moskva” sa mojim Tuzlakom Zdravkom Novakom, koji je svirao saksofon u ansamblu Mije Krnjevca. Bila je to sjajna prilika da dobijem potvrdu koliko vrijedim. Zemljak me odvede kod Mije Krnjevca, ja otpjevah “Pokraj Save badem drvo raste”, a Mija primijeti: “Ti si nebrušen dragulj.”

Mija me preporuči na audiciju Radio Beograda. Poslije dva mjeseca rada sa korepetitorom snimio sam moj prvi radio snimak “Gonđe ružo u zelenom sadu”. Po povrtku u Tuzlu zaposlio sam se, oženio, dobio djecu. Ali 1964. godine stiže mi pismo Mije Krnjevca koji mi predlaže snimanje moje prve ploče sa vodećom pjesmom “Zablistalo sunce”. Krnjevac nije bio zadovoljan kako je moj prvenac izreklamiran u PGP-u, pa prelazimo u Jugoton i postižemo zlatan tiraž sa pjesmom “Dođi draga Lelo”.

Uslijedio je pravi diskografski gejzir. Tokom šezdesetogodišnje diskografske karijere snimio je Nedžad 35 singlova i petnaestak albuma, sa stotinama izvornih i novokomponovanih pjesama trajne vrijednosti: “Ne klepeći nanulama”, “Kad se smiješ mila kćeri”, “Ah, ljubav, ljubav”, “Sve je samo varka”, “Smeđe su joj kose po plećima pale”, “Ne plači srce moje”, “Oči moje kletvom bih vas kleo”, “Sretan i bez nje”, “Večeras me ljubi, ljubi”, “Đurđija”, “Nije mi lako stari se polako”, “Jesen u vrtu mom”, “Još ti nisu prsti za prstenje”, “Sjećaj me se, sjećaj”, “Prolaze moje godine mlade”, “Jedino si moje blago”, “Ne tražite noćas da se smijem”, “Nikom nisam račune polag'o”, “Tužni dome moj”, “Lijepi li su mostarski dućani”…

“I sevdah putuje kroz vrijeme i pjesma je ogledalo vremena. Zato sve te pjesme koje sam snimao tih zlatnih 60-ih, 70-ih i 80-ih djeluju neponovljivo. Danas je sve ubrzano, nema komocije, ležernosti, nema tu rahatluka.

Nedžadova šezdesetogodišnja estradna karijera i omiljenost u narodu samo potvrđuju tezu da u životu, pa i u pjesmi i sevdahu, ne važi pravilo – ko jači taj i bolji. Bosanska sevdalinka i novokomponovana pjesma dobila je u Nedžadu jedinstvenog tumača, tako tihog i nenametljivog. Kad Nedžad pjeva, stiče se utisak da bi mogao i više, da pjeva “pod ručnom”, sa suptilnom dozom suzdržanosti.

“Umjetnika ne čini samo razoran glas. Svojoj publici pored pjesme darujem i svoju duhovnost i eleganciju, obavezno odijelo i kravatu. Nikad mi se nije desilo da nastupim u odijelu u kome sam putovao. Jedan od najljepših komplimenata je kada čujem iz publike: “Ovaj kao da je izašao iz izloga.” – otkriva Nedžad, koji je u Tuzli imao svoga krojača, a u beogradskom hotelu “Slavija”, gdje je godinama odsjedao, apartam 131 je uvijek bio rezervian za njega. Zvali su ga “Nedžadov apartman”. (Naj portal)