Ovaj istinski dragulj prirode, koji krasi samo srce planine Bjelašnice, nalazi se na 1.760 metara nadmorske visine. Jezero je skriveno u dubljoj uvali sa zapadne strane vrha Mala Vlahinja. Elipsastog je oblika, dugo 100, široko 60 i duboko dva metra.
Ledničkog je porijekla, ali se vodom napaja i iz ledenjaka i iz obližnjeg izvora tekuće vode, te je stoga pravi hidrološki fenomen karakteristične zlaćano-zelenkaste boje i rijetka oaza u okviru ovog planinskog masiva.
Okolina uvale u kojoj je smješteno je ukrašena niskim crnogoričnim rastinjem, borovnicama, aromatičnim biljem i cvijećem. Padine prema vrhu su obrasle crnogoričnom šumom.
Ekosistemi planinskih jezera poput ovog, ne samo da su istinski ukrasi prirode već predstavljaju i posljednja utočišta za brojne vrste biljaka, insekata, paukova, vodozemaca i brojnih drugih organizama u nepreglednim planinskim vrletima.
Slično je i s gljivama koje su se na ovom mjestu u izraženom subalpskom pojasu prilagodile specifičnim, ali često i ekstremnim vremenskim i drugim uvjetima. Tako u ovom jezeru živi triton (alpski vodenjak), endemični vodozemac. A padine ovog dijela Bjelašnice su ukrašene autohtonom vrstom cvijeta – bosanskim zlatnim ljiljanima.
Kako se do pravog dragulja teško dolazi, tako je i dolazak do ovog bjelašničkog gorskog oka, malo zahtjevnija planinarska tura. Dakle, do Lokvanjskog jezera se može doći isključivo pješačenjem sa Igmana preko Javornika ili iz pravca Ljubovčića i Pazarića. Planinarski dom Stanari je uobičajeno odmorište na putu prema Lokvanjskom jezeru ili u povratku, za ugodno osvježenje i odmor prije povratka prema selu Lokve. (Naj portal)
