Narodnjak, koji je imao manire svjetskog gospodina, a u svojim pjesmama je znao da donese i prenese emociju. Plijenio je gospodstvom i u najzadimljenijoj kafani. Gospodski je nosio i najtežu bolest, osmjehom je krio tugu. Živio je samo 53 godine. Preminuo je 29. oktobra 2007. godine.

Savo Radusinović nikada nije bio mega zvijezda, ali je bio umjetnik kojeg su poštovali i kritika i publika. Za života su ga prozvali sentiš majstor. Ruku na srce, nije ni jurio medijsku pažnju; on je samo pjevao, svirao, družio se, putovao…Ušao je u narod sa najslušanijih radio stanica, a prodavao ploče u zlatnim I srebrnim tiražima isključivo kvalitetom.

Diskografija Save Radusinovića je jednostavna: tri singla, pet LP-ija, dva CD-a i nekoliko festivalskih pjesama. Teško je naći pjevača narodne muzike koji na tako malo nosača zvuka ima toliko lijepih pjesama kao Savo: “Šesnaest ti leta beše”, “Pomirenja više nema”, “Nismo bili od sreće daleko”, “Samo ti možeš da me smiriš”, “Srce moje deli se na dvoje”, “Jedno pismo, jedna suza”, “Brzo prođe nasa sreća”, “Budi jaka ovog trena”, “Uvek sam s tobom na pola puta”, “Ti si žena koju ludo volim”, “Sa mnom ti je sreća sva u jednom danu”, “Kako si mogla”, “Mnogo sam te zavoleo”, “Ko te noćas miluje po ruci”, “Kome li se sreća smeje”, “Ako želiš da me vidiš”, “Nemoj nikad skitnicu da ljubiš”, “Zvonite, zvonite, zvona”, “Sklopili smo knjigu”, “Zovite me gospodine”, “Ti si kao prokleta Jerina”, “Ja sam čovek s koferom u ruci”…

Pamtimo ga kao pjevača najsuptilnije inerpretacije. Ni prije ni poslije Save niko nije tako milovao pjesmu. Unosio se u svaki slog, kao da je tepao dok je pjevao. Savinim emocijama uvijek je bilo tijesno, zato je tako umiljato otezao samoglasnike. Imao je poseban stil, to je narod prepoznao. Bio je gospodin na estradi (Naj portal)