Kad je na današnji dan 2018. zauvijek zaklopio oči nema ko nije pustio suzu za čovjekom čije su pjesme obilježile i obilježit će generacije pred nama. Oliver Dragojević dao nam je toliko nezaboravnih hitova, a neke od njih i ove godine će se pjevati na velikom koncertu u njegovoj rodnoj Vela Luci povodom treće godišnjice tužnog odlaska legendarnog umjetnika.

Otkako se pojavio na muzičkoj sceni 1974. Godine sa sjajnim hitom “Ća će mi Kopakabana” na Splitskom festival, Oliver je pjesmom u čovjeku budio samo najljepše osjećaje. U karijeri dugoj 50 godina snimio je više od 40 albuma i 600 pjesama, nastupao diljem svijeta i dobio mnogobrojne nagrade.

Bio je velika zvijezda, ali jednostavan, iskren, spontan. Često je znao kazati kako se nikad nije osjećao zvijezdom. Samo je radio ono što ga je najviše ispunjavalo – a to je pjevanje.

Već s pet godina, otac Marko darovao mu je usnu harmoniku koju je svirao dok bi se trajektom vozio između Splita i Vele Luke. S pokojnim bratom Aljošom snimao je tadašnje svjetske hitove za Radio Split. Festivalski debi s pjesmom “Picaferaj” imao je 1967. na Prokurativama uz nagovor Zdenka Runjića. Bio je to početak blistave karijere u kojoj su se hitovi nizali sami od sebe.

Na splitske Prokurative se vratio 1974. godine kada osvaja prvu nagradu publike sa pjesmom “Ča će mi Copacabana”. Godinu dana poslije izvodi pjesmu “Galeb i ja” koja ubrzo postaje veliki hit.

U karijeri je dobio bezbroj priznajja širom bivše Jugoslavije, ali I u samostalnoj Hrvatskoj. Nastupao je širom svijeta – od njujorške Carnegie Halle, u londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji i Opera Houseu, u australskom Sydneyu. Na prostorima bivše Jugoslavije danima je punio sve dvorane. Primjera radi u beogradskom Domu sindikata je održavao tri dana zaredom po dva koncerta.

Ali, najsretniji je bio u svojoj Dalmaciji. U intervjuima je uvijek ponavljao kako voli putovati, ali da nikad ne bi mogao odseliti izvan granica, izgovarajući istu rečenicu:
Kada su ga upitali “kako se osjeća 70 godina”, Oliver je u svom stilu odgovorio:

“Sigurno gore nego kad sam imao 50. Podnosim dobro starost, ali se na meni vide fizičke promjene pa mi to ide na živce, volija bi da mi se to ne događa. Nego da samo mogu pivat i svirat. A vrime neka ide polako…, kazao je.

Nekoliko mjeseci kasnije, u avgustu 2017. na sprovodu dobrog prijatelja Remija Kazinotija Oliveru je pozlilo i hitno je prebačen u bolnicu gdje mu je ustanovljen rak pluća. S bolešću se borio gotovo godinu dana. Preminuo je u 71. godini 29. jula 2018. u dva sata ujutro.

Posljednjeg dana jula Split mu je napravio spontani ispraćaj čije su slike obišle svijet i kakav samo Splićani mogu napraviti. Desetine hiljada ljudi okupili su se na Rivi isprativši svog muzičkog velikana na katamaran za Velu Luku gdje je na groblju svetog Roka pokopan 1. Avgusta 2018. Godine. Tako je Oliver otišao na vječni počinak, ali su ostale njegove pjesme. (Naj portal)