Pratite nas

Sudbine

Sirotica iz Gradiške: DRAGICA PAVIĆ SPAVA S OVCAMA, A JEDE AKO JOJ NEŠTO DONESE FATIMA FEJZIĆ

Published

on

Kako su objavile Nezavisne, Dragica Pavić, starija žena iz sela Krajčinovići, kod Gradiške, živi u nehumanim uslovima u trošnoj kući bez struje, vode i drva, a jedino bogatstvo koje posjeduje su dvije ovce s kojima spava.

Ova žena svakodnevno preživljava u uslovima nedostojnim čovjeka u 21. vijeku, a milostinja i hrana koju dobije od komšija su trenutno jedino čemu se ona zasad može nadati.
“Živim ovdje sama i nemam nigdje nikoga. Spavam s ovcama, nemam ni struje ni vode, te po 10 dana kruha ne jedem”, priča skoro u suzama Dragica Pavić.

Fatima Fejzić, koja je pokrenula apel za pomoć Pavićevoj, kaže da ovakav život i mučenje nikad u životu nije vidjela.

“Kad sam prvi put ušla u njenu kuću, vidjela sam da je puna rupa i skoro je ruševina. Njeno bogatstvo čine dvije ovce, s kojima nažalost i spava zajedno”, istakla je Fejzićeva.

Prema njenim riječima, Pavićeva nema porodicu i potpuno je sama, a jedino društvo joj, osim ovaca, čini nekoliko kokošaka i mačaka.

“Ona je invalid, noge su joj teške i jedva hoda, a živi od milostinje komšija koji joj povremeno daju hranu. Zamislite da nema ni te pomoći, pa ta jadna žena bi umrla od gladi”, priča Fejzićeva.

Dodaje da je nevjerovatno da neko može biti bez vode, struje i peći u 21. vijeku, te da to izgleda kao da živi u kamenom dobu.

“Sada stiže zima i hladniji period. Ako joj se ne pomogne pitanje je kako će ona sama pregurati ovaj najteži period. Njoj je potrebna i pomoć ljekara jer se pomalo gubi i ne zna ni sama koliko ima godina”, naglašava Fejzićeva.

Preko Facebook profila Fejzićeva je nekoliko puta apelovala na sve svoje prijatelje da pomognu ovoj starijoj ženi koja je u nevolji, te da su se ranije javili mladići iz Banjaluke koji su joj pomogli.

“Radim u blizini pa kad dobijemo doručak u firmi odnesem njoj kako ne bi bila gladna. Nisam ni ja u mogućnosti da više dajem, ali mogu toliko što je od srca. Bojim se da će je ljudi zaboraviti i da će umrijeti od gladi ili hladnoće”, kaže Fejzićeva.

Rade Cumbo, direktor Centra za socijalni rad Gradiška, rekao je za “Nezavisne” da im je poznata situacija u kojoj živi Dragica Pavić.

“Ona ne želi smještaj u ustanovi socijalne zaštite, te joj je radi poboljšanja materijalnih uslova u dvorište uz njenu saglasnost dostavljen stambeni kontejner”, kaže Cumbo. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending