Na porodičnom imanju Jeftovića u selu Teočin kod Gornjeg Milanovca živi dvoje mladih, po mnogo čemu posebnih ljudi. Milene je 16 godina, a brat Milan je dvije godine mađi.
Rano su ostali su bez roditelja, a brigu o njima sada vodi baka Ljubinka koja im je koliko je mogla zamijenila roditelje.
Komšije za ovo dvoje djece imaju samo pohvalne riječi, a kako i ne bi kada rade i ponašaju se kao veliki. Od oca su naslijedili pet hektara zemlje, koju gledaju i čuvaju kao oči u glavi iako još nisu ni punoljetni. Milan ima 14 godina i ne mašta o avionima i kamionima, već ni manje ni više – o vadilici za krompir.
„Sve poslove na imanju već sam naučio i ništa mi ne pada teško. Posađeni su krompir i kukuruz i ono što je najvažnije dobrog su kvaliteta. Nastaviću tamo gdje je moj otac stao i onako kako me je on učio“, kaže ovaj vrijedni mladić dok na leđima pretovara sijeno.
Njegova dvije godine starija sestra zadužena je za domaćinstvo, ali ove godine veći deo ljetnjeg raspusta provela je u malinama. Odlična je učenica u školi, ali i još sposobnija na njivi i u svim seoskom poslovima. Po tome, može da stane rame uz rame sa duplo starijim djevojkama.
„Nije mi teško da idem u nadnicu, kako bih pomogla mojima. Kad bih ja sjedila kući onda bi to radila baka, a ona je stara da po vrućini radi te teške poslove. Preko ljeta uvijek može da se zaradi neki dodatni dinar, jer ima puno voća da se bere, zimi je dosta teže“, priča Milena.
Jeftovići žive u nadi da će se i u njihovu kuću, nakon svih srtnih slučajeva vratiti sreća, jer ova mala porodica samo to je i zaslužila. (Rina)
