Sinan Sakić je najveće uspjehe ostvario pjevajući hitove legendarnog “Južnog vetra”. Međutim, malo je poznato da je prije ulaska u legendarno “južnovetrovsku postavu” snimio nekoliko singlica.

Sinan je sa dvadesetak godina ušao u diskografiju, ali je već od 13 godine omirisao kafanski dim. Svirao je bubnjeve i prije nego što je propjevao, sve dok nije postao mega zvijezda. U početku je pevao stidljivo, samo za svoje društvo. Uz Barajevca je zavolio dvojke i sevdah, uz Mileta Basa sve ostalo.

Sinanov prvi singl nosi datum iz 1978. “Jedna tuga za dva druga” i “Sreli smo se mnogo kasno”. Prošao je potpuno nezapaženo. Pjesme u ritmu sedam osmina i rumbe potpisao je potpuno nepoznat autor Alija Đeljić (ili je neki poznat sa pseudonimom) uz ansambl Tomice Miljića.

Godinu dana kasnije (1979) snima pjesmu “Kulu gradim, vihor je obara”, autora Radoja Mitrovića Barajevca iz 1979. na stihove istinskog poete Safeta Kafedžića. Solidno je prošla, a pjesma sa B strane “Šemsa mala” skoro neprimijećeno. Postaće veliki hiot kada će je nekoliko godina kasnije snimiti Nedeljko Bilkić, a prvi put je predstavio na ilidžanskom festivalu.

Sinan je sa Barajevcem i Miodragom Ž. Ilićem snimio još jednu ploču 1980.: “Ti imas svoje društvo” i “Rastanak kraj reke”., a onda, uz ansambl Branimira Đokića snima jednu paklenu dvojčicu “Suviše si lepa da bi moja bila” i jednu malo sporiju, meraklijsku “Ne tuguj druže stari”.
Ovih osam pesama sa singlica ostale su lokalnog značaja. Oživjele su tek poslije Sinanove smrti. Kasnije je sve moglo, važno je da je od Sinana. (Naj portal)