Kada se sedamdesetih godina prošlog vijeka pojavila se Azemina Grbić mnogi su mislili da ona nema šta da traži na estradnoj sceni, jer je njen alt mnogo ličio na tada neprikosnovenu Nadu Mamulu.

Ipak djevojka iz derventske “Inat mahale” je uspjela. Na samom početku karijere, Azemina Grbić je na svom prvom LP-iju snimila tri pjesme Jovice Petkovića (“Kada moja mladost prođe”, “Neka moja duša vene”, “Romanijo, goro jelovita”) koje je prethodno snimila Nada Mamula.

“Kad sam ušla u “Studio 5” i kad sam počela da pjevam “Neka moja duša vene”, producent mi je rekao: “Slušajte, mi imamo jednu Nadu Mamulu, a vi ste Azemina Grbić, molim vas da ne imitirate Nadu Mamulu. Kako da pjevam poslije ovakvih riječi? Oči su mi ovlažile, usta mi se osušila, kao da mi je neko stavio krompir na jezik. Srećom, pustili su me da se smirim, da napravim svoje trilere, da ne pjevam poravno, da je izvezem na svoj način, baš kao i Jovica na harmonici., koji je za nju komponovao ovu pjesmu – sjeća se Azemina Grbić svojih početaka.

Priznaje da joj je Nada Mamula idol.

“Čini mi se da Nada nije postojala, možda se ni ja ne bih bavila muzikom. Kad god odem u Sarajevo u “Kuću sevdaha”, poklonim se pred njenom slikom.

Prisjeća se i svoje rane mladosti i djetinjstca u rodnoj Derventi.

“Moj otac je prvi kupio radio u našoj “Inat mahali” u Derventi. Slušam Radio Sarajevo, odmah zapamtim melodiju, ali nikako cijeli tekst. Majka me pošalje da oplijevim luk, a ja sjednem na motiku, okrenem se prema kući i pjevam pjesmu od Nade Mamule. Moj otac se vrati sa posla, pa vikne: “Stara, pojačaj radio, pjeva Nada Mamula!” A moja majka mu odbrusi: “Ma nije to Nada, to naša Mina peva.” (Naj portal)