Zbog režima u kojem živi današnja civilizacija, ona je osuđena na propast. Kako bi preživjeli u narednim godinama, potrebno je naučiti tri stvari. Samo u tom slučaju, mi ćemo sačuvati ljubav kada se oko nas počne rušiti sve ostalo. Oco su savjeti Sergeja Nikolajeviča Lazareva, ruskog naučnika, filozofa, iscjelitelja, psihologa…

Prvo – Naučite opraštati
To jest, prihvatati volju Božiju. Čovjek koji se bori s Bogom – nije životno sposoban. Ćelija se ne može boriti s organizmom. Zato treba jasno shvatiti, da sve dolazi od Boga. Ako je nešto loše u našim životima, to je u suštini rezultat naše nesavršenosti. Kada sam posmatrao bolesti i nesreće koje se čovjeku događaju, vidio sam samo jedan uzrok: nedostatak ljubavi u duši.

Bolesti i nesreće ograničavaju naše životinjske instinkte i podstiču nas prema Bogu. Bolestan čovjek postaje bolji, on je bliži duhovnosti. Kada mu se događa nesreća, čovjek postaje stvarni vjernik.
Od posade na brodu u prosjeku 40% su vjernici, 40% su ateisti i 20% su neopredijeljeni. Međutim, kad počinje jaka oluja, svi su – 100% vjernici. Svi se mole i traže od Boga spasenje. Oluja se završava, opet je 40% vjernika, 40% ateista i 20% neopredijeljenih.

Dakle, da bi oprostili potrebno je osjećati prisustvo Božije volje u svemu. I shvatiti da ako imamo neke bolesti, probleme i nesreće da je to rezultat naše karme, naše nesavršenosti, a u krajnjoj liniji nedostatka ljubavi u duši.

Dakle, prvo naučiti oprostiti i prihvatiti Božiju volju.

Drugo – Naučite se mijenjati
Ako se vi ne mijenjate, neće se promijeniti ni vaša sudbina. Ali, na tom putu postoji jedna ozbiljna prepreka koja je zatvorila put promjenama. To je naivna religiozna predstava.

Prije 2000 godina, Isus Hristos je govorio sveštenicima: “Vi ste sami izgubili put ka Bogu, ne idete Bogu i druge ne puštate.” Kada se prije oko 600 godina pojavila ideja da se za novac mogu otkupiti grijesi, da se može darovati novac i grijesi će se ukloniti, tada je počela umirati ideja mijenjanja čovjeka. “Zašto da se mijenjam, kad mogu dati novac i grijesi se uklanjaju?“.

Trgovci te religije otišli su i dalje. Rekli su: “Kada čovjek prihvata Hrista, kad se krsti, kada se pričešćuje, grijesi se uklanjaju.”

Ali zapravo, čovjek koji ne ide prema ljubavi i ne želi se menjati, svoj greh neće nikada prevazići. Zato što je grijeh gubitak jedinstva s Bogom, gubitak ljubavi. Kada ljubavi u duši nema – tada čovjek živi prema instiktima i tada zavidi, krade, ubija, vrši preljubu, živi za uživanje.

Koliko god da je dao novca, ako ljubavi u duši nema, mijenjanja neće biti, to znači da će se baš tako i ponašati. Odnosno, neće biti u stanju prevazići svoj grijeh.

Zato, ako želimo preživjeti, ne treba se uzdati u svoj novac i u mogućnost uklanjanja grijeha preko drugog. Hrist je pomagao ljudima da uklone grijehe objašnjavajući kako treba živjeti, kako treba voljeti. Naivnim religioznim predstavama iskrivili su samu misiju Isusa Hrista. On je to vidio i govorio im: “Vi pokušavate uliti novo vino u stare mješine. “

Današnji religiozni prikaz je: “Hrist je došao, stradao je za nas i svi grijesi su sa nas uklonjeni.”

Hristova misija je u tom da nam pomogne, da nas nauči prevazići grijeh. Grijeh – to je služenje svom instinktu, svom egu. Hrist je učio da se služi ljubavi, glavnom instinktu – jedinstvu s Bogom. Ljudi koji su se obraćali Bogu i bili spremni na promjene – kod njih su nestajale bolesti i uklanjali se grijesi.

Tako, spremnost da se promijenimo – to je prevazilaženje grijeha, to je promjena sudbine. To je drugi neophodan uslov da se preživi u narednim godinama.

Mijenjanje – to je rušenje. Govorili su mi neki koji su čitali moje knjige, ako pri tom nisu uklonili sve uvrede, teško su se razbolijevali i umirali. Zato što je dodir s božanskom logikom za čovjeka koji se ne želi mijenjati opasan po fizičko zdravlje. Duša se čisti, taj proces može biti smrtonosan.

Zato sam u prvoj knjizi i napisao da ako ne možete oprostiti bliskoj osobi, tada nije poželjno da čitate knjigu. Mnogi ljudi su mi potom govorili: “Mi fizički nismo mogli čitati vaše knjige.” Potom su počele bolesti, nesreće, tragedije. Poslije 5-7 godina uzimaju knjigu i sve shvaćaju.

Zato što su bolesti, nesreće i katastrofe prinudno mijenjanje čovjeka.

Smisao mog istraživanja je pomoći čovjeku da uradi dobrovoljno to što sudbina radi s njim prinudno.
Tako, mijenjanje je veoma mučna stvar. U čemu se mijenjanje razlikuje od rušenja? Praktično ni u čemu. Samo je razlika u tome, što mijenjanje, koje je na nivou ljubavi, postaje razvitak, a ne rušenje.

Treće – Naučite voljeti
A ovdje je – ozbiljna barijera, ogromna prepreka, koja je zatvorila čovjeku mogućnost neprekidne ljubavi. Ta prepreka dolazi od naivnih religioznih predstava.

Bog je ljubav. Ako želimo neprekidno voljeti, moramo imati neprekidan kontakt s Bogom. Slično privlači slično.

Ako moja priroda nije božanska, ja ne mogu biti s Bogom, voljeti Boga. Ako sam ja iskonski griješnik – moje stremljenje Bogu ne može biti postojano.

Zato ja mogu: plakati, kajati se, ali ne mogu osjetiti potpuno jedinstvo sa Bogom. Čovjek se takođe sastoji od ljubavi. Čovjekova duša sastoji se od ljubavi i bez ljubavi umire.

Zato, da bih zadržao ljubav, moram osjećati da sam ja dio Boga, Njegov. Moram osjećati da sam sin Božiji… Čuvajući neprekidno jedinstvo, povezanost i ljubav sa Stvoriteljem…

Samo u tom slučaju, mi ćemo sačuvati ljubav kada se oko nas počne rušiti sve ostalo. (Izvor: Atma.hr)