Pratite nas

Vidoviti ljudi

Sejfudina L. je iz pakla spasio Vidoviti Ado: TE VEČERI, KADA JE UPAO U “VJEŠTIČIJE KOLO”, I NAŠ PAS JE POBJEGAO U ŠUMU

Published

on

Prava drama odvijala se prije nekoliko mjeseci u porodici zeničkih pastira Sejudina i Hajurina L. Njihova životna drama podsjeća na najstrašnije horor filmove
Kao u najstrašnijim filmovima zenički pastiri Sefudin i Sead L. preživjeli su i predeverali pravu dramu, koja je na kraju uspješno završena nakon tretmana kod dobojskog iscjelitelja Vidovitog Ade.

Oni imaju oko 300 ovaca. U potrazi za ispašom svake godine odlaze u Posavinu. Smjestili su se u mjestu Orbanica, gdje imaju svoju kolibicu. Uz njih je uvijek bio i tornjak Garo.

Kiša je tih dana padala bez prestanka. Oni su ranije krenuli na spavanje. Ali, negdje oko ponoći, Sejfudin je skočio iz kreveta, počeo mahati rukama i ponavljati:

“Bježi od mene, bježi nakazo…!

Jedva ga je smirio brat. Razbudio ga, donio mu čašu vode, čak se i šalio na njegov račun – kao kakvu je to vješticu sanjao.

“Danas se smijemo na račun toga. Međutim istina je, kada je Sejfudin histerično vriskao i galamio, naš pas Garo je počeo lajati i pobjegao je u šumu. Vratio se pred zoru – priča Sejfudinov brat Hajrudin.

Te večeri se u kolibici odvijala prava drama. Sejfudin je postao razdražljiv, tresao se, vikao, pljuvao po zidu, gađao čas u prozor, čas u vrata…. U jednom trenutku je krenuo za sjekiru da udari rođenog brata.

Na kraju su, uz pomoć mještana iz okolnih kuća, Sejfudina svezanog odveli do Doma zdravlja u Orašje, odakle je upućen na Neuropsihijtraiju u UKC Tuzla. Kako se ni tamo nije smirivao, premještan je u bolnicu za nervne bolesnike u Kreki.

“Petnaestak dana brat je ležao nepomičan, ukočenog pogleda kao da je bio u nekom polusnu. Kada bi prestali djelovati lijekovi za spavanje, počinjali su napadi i pozivi u pomoć. Stalno je govorio da ga napada nekakva ružna žena u bijelom – priča Hajrudin L.,koji će na nagovor svoje supruge zatražiti pomoć Vidovitog Ade.

Kontaktirali su ga telefonski. Ado im nije kazao ni malo lijepe vijesti.

“Vaš brat je naletio na “vještičije kolo”, a jedna vještica se za njega “zalijepila” – objašnjavao je Vidoviti Ado, te započeo tretmane duhovnog iscjeljivanja. U početku je “Kur+anskim” molitvama pokušavao koliko toliko smiriti Sjefurina, a pripremio je hamajliju i učenu vodu, koju su mu brat i snaha odnijeli u bolnicu.

“Iste večeri Sejfudin je, na iznenađenje liječnika, djelovao smirenije, utonuo je u duboki san, a ujutru je tražio da jede. Odbijao je propisanu terapiju. U početku nisu obraćali pažnju na hamajliju, hodžine zapise i moju priču. Nisu željeli da ga otpuste iz bolnice. Uradili su to tek treći dan nakon našeg insistiranja – kaže Hajrudin.

Nakon toga su se ponovo uputili kod Vidovitog Ade na završni tretman čišćenja posljedica Sejfurinovog nagaza. Kažu, bilo je to jako bolan tretman, ali uspješan.

“Naš pas Garo koji je bio jako vezamn za Sejfudina sve je bježao od njega. Tek kada smo se vratili od Vidovitog Ade skočio mu je u zagljaj, počeo ga ljubiti kao nekada. I po tome sam znao da se moj brat oslobopdio zla – kazuje Hajrudin.

“Naš narod ne zna da pas znatno prije osjeti nečiste sile. I koliko god to bilo čudno ili smiješno, reakcija njihovog psa je bila prirodna I kad je pobjkegao od njih, i kada je prigrlio ponovo Sejfudina – objanio nam je Vidoviti Ado.

Vidovitog Adu prozvali su kraljem vidovnjaka i iscjelitelja. Bavi se istjerivanjem džina, odnosno zlih duhova iz ljudi, a uz pomoć otvaranja zvijezde gleda čovjekovu prošlost, sadašnjost, budućnost. Kontakt telefon/viber je: 00387/ 61 486 402. (Naj portal/MARKETING)

Vidovitog Adu prozvali su kraljem vidovnjaka i iscjelitelja. Bavi se istjerivanjem džina, odnosno zlih duhova iz ljudi, a uz pomoć otvaranja zvijezde gleda čovjekovu prošlost, sadašnjost, budućnost. Kontakt telefon/viber je: 00387/ 61 486 402. (Naj portal/MARKETING)

Vidoviti ljudi

Iz paklenih muka Esmu Mehić je spasila Vidovita Rabija: ZAŠTO BAŠ MOJE DIJETE?

Published

on

Nikada nisam pomišljala da će se moja najveća noćna mora okončati skoro sasvim slučajno i da će ustvari uzroci svega toga ležati tako blizu mene. Da sam barem znala! Jer noći ispunjene vriskom, neartikulisanim zvucima, razbacane stvari po kući…, bili su moja svakodnevnica pune dvije godine.

Živjela sam u strahu, možda je bolje reći da sam samo postojala. Zapravo, života nisam imala, na ulicu nisam izlazila mjesecima. Jedina stvar koja me interesovala i zbog koje sam ponekada željela da da jutro i ne scane jeste: „Zašto moje dijete?“.

Jecaji na ulici

Moja kćerka, to divno stvorenje koje nikada nikome nije nanijelo zlo, koja je bila uzorna i odlična učenica, bila je bolesna, a uzrok niko nije znao. Imala je 16 godina. To je vrijeme kada se stva, kada se voli… A ona nije imala vrijeme, za nju je stalo. Živjela je u nekom svom svijetu gdje su joj očaj i bol bili zamjena za ljubav, a svaki novi dan imala je sve više džinovsko-šejtanskih napada.

Najteže od svega za jednu majku jeste kada gledate vaše dijete kako se pati, a vi mu ne možete pomoći. U stanju u kojem se nalazila ona čak nije ni znala da sam joj majka.

Da su bar doktori znali šta je mom djetetu! Ali, ne. Svi nalazi i snimci bili su uredni, a na terapije nije reagovala onako kako su oni očelivali. Počela sam da sumnjam da izlaz iz ove situacije uopće posoji, nisam vidjela nikakvu alternativu, nikakvu pomoć; samo moje dijete koje umjesto pjesme ispušta neartikulisane urlike poput mačke i psa.

Moja je Elma tonula sve dublje, a sa njom i ja. Za pomoć se nisam mogla obratiti nikome, jer ne bi vjerovali, tako da sam sav svoj teret nosila sama i to me jako boljelo.

Nakon, ko zna kojeg uzaludnog pokušaja da u bolnici nađemo lijek ili bar put do lijeka. Jednog dana sam plačući krenula iz bolnice i u putu sam sreča sboju staru poznanicu. Napokon sam zajecala i sve joj na ulici ispričala o našim jadima.

No, na moje iznenađenje ona mi je rekla kako je i sama imala nekih problema i dala mi je broj od Vidovite Rabije. Savjetovala mi je da kod nje odem što prije, ali ja Rabiju nisam odmah nazvala. Strahovala sam da ni ona neće pomoći mojoj Elmi.

Pramen kose

No jedno noći desio se najjači napad. Bacala je stvari po podu, vrištala… Ubrzo je izgubila svijest, uzgledala je kao da spava, što je mene još više prepalo. Vidjeti je tako neprirodno mirnu, čini mi se da je bilo još teže, nego je gledati rastrešenu i raspamećenu.

Tako kasno, u panici sam se javila Vidovitoj Rabiji. Tada nisam ni slutila da će moj telefonski poziv biti odlučujući za izliječenje moje kćerke. Nisam ni sanjala da ću otkriti uzrok njenog stanja i nepoznate bolesti.

Ukratko sam joj objasnila situaciju, a ona mi je rekla da će da prouči Dovu iz Kur'ana za moju Elmu, kako bi je smirila. A onda je, nakon što je „otvorila njenu zvijezdu“ kazala kako je moje dijete pod sihirima.

„Njoj su napravljeni sihiri preko pramena kose, a uradila je to njoj po krvi bliska osoba. Vi i ta žena se nikada niste voljele. Ona, zapravo, vas nije nikada prihvatila…. – govorila je vidovita Rabija, a meni je odmah bilo jasno da je to moja svekrva, jer me ta žena nikada nije prihvatila kao snahu.

Sutradan smo stigle kod Vidovite Rabije, moja kćerka nij mogla stajati na nogama, unijele smo je unutra. Rabija je uzela za ruku i počela da uči….

I upravo tada u toj prostoriji desio se najljepši trenutak u mome žiovotu. Elma se smirila i zovnula me „Mama“.  Rabija je nastavila učiti, a onda joj dala kocku sa tom učenom vodom.

Vodila sam je ukupno na devet tih duhovnih tretmana, kupala je učenom vodom, posipala posteljinu i garderobu njenu, prskala sobu u kojoj spava.

Danas, nakon svega, Elma je drugo dijete, sasvim je priroddna i zdrava, um joj se izvistrio, emocije probudila. Opet naš dom miriše toplinom i ljubavlju.

Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending