Pratite nas

Sudbine

Saznali su bolnu istinu: ONI NISU BRAT I SESTRA, ALI KAKO MAJCI KAZATI DA ZNAJU DA JE VARALA MUŽA

Published

on

Kaže da joj se čitav život izokrenuo naglavačke kada je saznala rezultate DNK testa. Uznemirujuća istina o mračnoj porodičnoj tajni navela je na to da priču podijeli na Reditu. A da uradi DNK analizu odlučila je nakon svađe u porodici. Shvatila je da je godinama živjela u neznanju, o samoj sebi, ali i svojim najmilijima.

“Rezultat DNK testa mi je uništio život. Sve je počelo kada su moj stariji brat i njegova dugogodišnja djevojka prekinuli svoju vezu. Njeni roditelji i ja prihvatili smo vijest hrabro, ali ne i moji roditelji”, počela je svoju priču.

Njeni roditelji jednostavno nisu mogli da podnesu raskid, što je nju iznenadilo.

“Žalili su se kako im je to uništilo šanse da imaju (zajedničke) unuke, a to nije ni najgore što su uradili. Rekli su im to lice u lice i došlo je do nekih svađa između moje majke i mene. To je rezultiralo time da sam otišla od kuće i počela da živim sa svojim bratom u njegovom stanu”.

Te noći kada se preselila, ona i njen brat riješili su da urade DNK testiranje, koje su dobili kao poklon od porodice njenog dečka.

“Prije nego što su moj brat i njegova djevojka prekinuli svoju vezu, bila sam zauzeta brigom o našem ocu koji je pretrpio moždani udar, prije duže od godinu dana. Dopustila sam da moj društveni i akademski život pate zbog toga. Takođe, kada smo moj brat i ja dobili na poklon DNK test, moja majka je komentarisala da bi jedino on trebalo da se testira.

Nije htjela da se oboje tesriramo, a saznali smo da je moj biološki otac dugogodišnji prijatelj naših roditelja. Prošlog vikenda dobili smo rezultate testa. Rezultati su pokazali da je moj brat zapravo moj polubrat. Šokirali smo se.

Duboko u sebi, nadala sam se da moja luda teorija zavjere nije istinita, ali nažalost, to jeste naš život. Dakle, moj tata nije moj biološki otac, moj brat je moj polubrat, osoba koja bi je moj biološki otac umrla je a moja majka je sve ovo sakrila. Ne mogu da se nosim sa ovim”, piše The Mirror.

DNK testovi zaista mogu da promijene život, ukoliko je teško prihvatiti istinu, može da pomogne i stručna pomoć, a koliko god da je teško prihvatiti je, treba znati da porodicu ne čini (samo) krvno srodsto, već prije svega ljubav i bliskost – a kada je to narušeno, kao u ovoj priči pa nastanu tajne, to ne znači da su te vrijednosti bespovratno otišle, ima načina da ih vratite. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending