Pratite nas

Sudbine

SAŽALILA SE NA BRATA, PA I NJEMU DALA: Kako je Džesika sa obojicom braće rodila djecu?

Published

on

“Kako je počela moja afera? Ponekad se teško sjetim. Prošlo je deset godina otkako sam prvi put srela Šona. Viđala sam ga prije, ali sam se uvijek držala podalje jer sam čula da je oženjen. Nisam htjela da budem druga žena i da se uključujem u takvu vrstu drame”, priča Džesika Hol.

A onda su počeli da se druže, što je dovelo do velikog flerta, a veliki flert je doveo do odlaska u krevet, a taj vatreni điđi miđi je doveo do zaljubljivanja. Pravno se razveo otprilike godinu dana nakon što je njihova afera počela. Na kraju su se vjenčali i dobili dijete.

“Vremenom je u tom braku meni postalo toliko loše jer je Šon postao ljubomoran kada bih provodila vrijeme s našim sinom i djetetom koje imam iz prethodne veze”, priča Džesika.

Jednog dana ih je nazvala Šonova maćeha i tražila da pokupe njegovog polubrata, Gaja. Njegov polubrat je u to vrijeme prekinuo s djevojkom i spavao je u kamionu Šonovog oca. U tom trenutku njen život se promijenio, iako to tada ona nije shvatala.

“Pokupili smo Gaja, koji je u to vrijeme bio u lošem stanju, nije imao posao, auto, izgubio je dijete, bio je na uslovnoj”, kaže, dodajući kako sve što je ikada čula od Gajeve porodice je da je on dvaputa osuđen prestupnik koji je prodavao drogu i da je bio narkoman koji je krao stvari. Kasnije je saznala istinu o svemu.
Ali, kada su išli po njega, brinula se za svoju dJecu i sve stvari u kući.

“Nisam htJela nekoga poput Gaja u blizini svoje dJece”, ističe.

Te prve noći on je prenoćio, a ona je ostala budna i pričala s njim cijelu noć. Nije imao gdje drugdje da ode. Ispostavilo se da su poznavali puno istih ljudi kad su bili mlađi, da su se družili i na istim mjestima, ali nekako nikad nisu naletjeli jedno na drugo.

Polako sam se zagrijavala za Gaja i vidjela u njemu malo srodne duše. Razgovarala sam sa Šonom i pitala ga da li Gaj može da se useli kod nas. On se složio. Nije prošlo dugo prije nego što je Gaj postao stalni član našeg domaćinstva – ispričala je.

Pomagao mi je pri čuvanju djece, kuhao večeru, prao sudove… Veoma sam cijenila njegovu pomoć. U to vrijeme, muž joj je bio od vrlo malo ili nimalo pomoći. Njegova večernja rutina uključivala je dolazak s posla i igranje videoigrica.

Jedne večeri su je preko noći hospitalizovali s upalom pluća. Kad su je dan nakon pustili, Šon joj je samo rekao da mu javi kad večera bude gotova.
“Stvarno? Vjerovatno sam preko noći totalno preboljela tu upalu pluća. Ovakve epizode počele su uticati na našu vezu. Kako smo se moj suprug i ja sve više udaljavali, Gaj i ja smo se sve više zbližavali”, objasnila je.

Gaj je dobio posao kao dostavljač novina i s vremenom ona je počela da se vozi s njim tako da, ako ikada bude morao izostati s posla ili želi uzeti slobodnu noć, ne bi morao da plaća nekome drugome da ih dostavi; umjesto toga platio bi meni. Stvari u spavaćoj sobi između nje i muža takođe su prestale. Između brige o djeci, odlaska u školu, i brige o svima u kući, bila je umorna, a điđi miđi joj je bio posljednja stvar na umu. Ako je ikad i bila raspoložena, on bi se fokusirao samo na sebe.

“Dovoljno mi je bilo prijatno da pričam o svojim problemima u bračnoj sobi s Gajem, budući da mi je bio prijatelj. Nakon nekoliko razmatranja, Gaj je konačno predložio sebe i imalo je smisla. Imao je da izgubi isto koliko i ja ako bi neko saznao, tako da je rizik bio vrlo minimalan. Nismo htjeli vezu. Samo điđi miđi. Našli smo vrijeme i mjesto i to smo učinili. Bilo je fenomenalno”ispričala je.

Stvari kod kuće, međutim, nisu išle normalno. Muž joj je postajao sve gori, sve manje joj je pomagao s djecom i kućom. Trudila se da im veza funkcioniše, ali bez ikakve njegove pomoći bila je na gubitku.

“Osjećala sam kako se odljubljujem od njega. Postajao je sve manje i manje muškarac za kog sam se udala. Istovremeno odljubljujući se od svog muža, zaljubila sam se u Gaja. Konačno, nisam više mogla da izdržim i rekla sam mužu da želim razvod, a do tada ću spavati u sobi svog sina”, priča Džesika.

Nakon otprilike dvije nedjelje, njen muž se odselio i ostali su samo Gaj, ona i djeca. Nakon neurednog razvoda, gnjusnog spora oko starateljstva nad sinom i zabrane prilaska, njihov razvod postao je konačan.

“Gaj i ja smo se vjenčali i godinu dana kasnije dobili smo djevojčicu. Prošlo je šest godina i mogu iskreno reći da nikad nisam bila sretnija. Naša veza je možda nekonvencionalna i možda nismo krenuli na pravi način, ali nakon što smo toliko dugo bili nesretni, dobar je osjećaj konačno biti u mirnom u sretnom braku, ističe Džesika, a prenosi “YourTango”. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending