Svi mi imamo unutrašnjeg kritičara, taj nametljivi glas koji nas stalno kritikuje, upoređuje s drugima i čini da se osjećamo neadekvatno. Ovaj fenomen nije neobičan; zapravo, mnogi naučni radovi i članci bave se ovom tematikom. Taj unutrašnji kritičar ne bira svoje žrtve – on je tu kod svih nas, čak i kod onih koji djeluju samouvhereno i uspješno. On je taj koji nas tjera da sumnjamo u sebe, koji nas stalno omalovažava i uspoređuje, čineći da se osjećamo loše.
Pristrasnost ka negativnom
Psiholozi ovog unutrašnjeg kritičara prepoznaju kao manifestaciju negativne pristrasnosti. Vjerovali ili ne, ovaj mehanizam je evolucijski razvijen da nas održi sigurnima, povećavajući našu svijest o potencijalnim opasnostima. Međutim, u modernom svijetu, ova negativna pristrasnost se često prenosi na naše samopercepcije u odnosima, na radnom mjestu i u drugim aspektima života.
Nedavna istraživanja ukazuju na to da naša sklonost ka negativnosti može početi već sa sedam mjeseci starosti, što objašnjava zašto je teško ignorisati unutrašnjeg kritičara. Da bismo uspostavili ravnotežu, potrebno je svjesno raditi na jačanju “mišića sreće”, kako bi pozitivne misli imale veću težinu u našem umu.
Taj glas niste vi
Važno je shvatiti da unutrašnji kritičar nije isto što i vaša istinska ličnost. Razlikovanje ovog glasa od vašeg pravog “ja” je ključno. U knjizi Džej Irli “Freedom From Your Inner Critic” (Sloboda za vašeg unutrašnjeg kriričara) opisano je sedam različitih tipova unutrašnjeg kritičara, od onog koji teži savršenstvu do onog koji nastoji da vas uklopi u određene društvene ili porodične norme. Prepoznati i razumjeti ovaj glas jeste prvi korak ka njegovom obuzdavanju. (Naj portal)